Džavid Haverić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džavid Haverić
Datum rođenja1920.
Mesto rođenjaPodgoricaKraljevina Jugoslavija
Datum smrti20. avgust 1941.
Mesto smrtiSarajevoNDH

Džavid (Hamza) Haverić (1920–1941) bio je sarajevski antifašista i borac NOB-a. Rođen je u Podgorici 1920. godine. Jedan je od vođa pokreta otpora u Starom gradu u Sarajevu na početku Drugog svjetskog rata. Uhapsio ga je 1941. ustaški režim, a „Uprava za red i sigurnost Velike Vrhbosne“ osudila ga je na smrt u avgustu 1941. godine.[1][2]

Streljan je 20. avgusta 1941. na Vracama. Bio je jedan od prvih koji je streljan na ovom najvećem sarajevskom stratištu antifašista i patriota. Od 1959. do 1992. godine jedna od sarajevskih osnovnih škola, OŠ na Vratniku (danas O.Š. „Hamdija Kreševljaković“), nosio je ime Džavid Haverić.[2] Danas jedna ulica u Novom Sarajevu nosi naziv Ulica Džavida Haverića.</br> Hrabrost i herojstvo mladog antifašiste Džavida Haverića dokumentovano je u nekoliko značajnih istoriografskih publikacija, a ukratko je opisano u publikaciji Istorijskog arhiva Sarajevo :

  • Dvadesetjednogodišnji Džavid Haverić, kožarski radnik, takode predratni komunista, član partijske ćelije zanatlija, a zatim sekretar ćelije kožaraca na Baščaršiji, držao se dostojno svakog divljenja. Stavljajući ga na muke, ustaški policajci su njemu, kao i šesnaestogodišnjem skojevcu Izidoru Abinunu, probili i bubnjiće u ušima. Pogubljeni su obojica u istom danu. Džavid, osakaćen i gluh, nije čuo šta su mu dželati govorili, ali su oni dobro čuli njegove poklike Partije i slobode. Našem hrabrom omladincu Džavidu, iz slavne grupe radnika — skojevaca i članova Partije sa Vratnika, ustaše su, pred samo strijeljanje, doveli sveštenika da mu »očita« molitvu. On je to sa prezirom odbio, jer nije mogao da podnese takvo licemjerstvo. Rekao je samo: »Ja znam da ću umrijeti, ali mene će osvetiti moji drugovi. [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Grupa autora, 1981. Sarajevo u revoluciji: U borbi do punog oslobođenja (novembar 1943 - april 1945), Tom 4. Istorijski arhiv Sarajevo, Sarajevo
  2. ^ a b http://www.oshk.edu.ba