Amr ibn Adi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Amr ibn Adi ibn Nasr ibn Rabia ibn Namarah ibn Lakhm (? - 295) je bio prvi lahmidski kralj. Kraljevstvo, sa sedištem u al-Hiri u današnjem južnom Iraku je nasledio od svog ujaka, tanuhidskog poglavice Jadhime ibn Malika. Prema predanju odgajala ga je majka Rakuš koja je bila toliko opčinjena sinovljevom lepotom da ga je terala da nosi veo. Oko 268. godine po naredbi kranjice Palmire, Zenobije ubijen je Jadhima, pa je tako Amr ibn Adi, u nedostatku drugih naslednika, stupio na presto. Amr je postao poznat kao veliki poštovalac manihejske filozofije pa je zato štitio njene poklonike od progona u Sasanidskom Carstvu.[1] Uspeo je čak da nagovori persijskog kralja Narzesa da na neko vreme prekine sa progonima manihejaca. Amrovo ime i vladavina dokazani su zahvaljujući tome što je 272. otišao da se pokloni svom persijskom sizerenu, a što je zabeleženo na natpisu u Paikuliju.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 4.^ H. H. Schaeder, “Rezension von Schmidt und Polotsky, Ein Mani-Fund” (Gn. 9, Berlin, 1933, 344-45).
Jadhima
Lahmidski kralj
268-295