Angklung

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Angklung
Angklung
Klasifikacijaidiofoni instrumenti
Razvijen7. vek

Angklung je muzički instrument sundanskog naroda u Indoneziji napravljen od različitog broja bambusovih cevi pričvršćenih za bambusov okvir.[1] Cevi su uklesane tako da imaju rezonantnu visinu pri udaru i podešene su na oktave. Okvir se drži u jednoj ruci dok se drugom trese instrument. Svaki izvođač u angklung ansamblu je obično odgovoran za samo jednu tonu, zajedno proizvode kompletnu melodiju.

Popularan je širom sveta, nastao je u današnjim provincijama Zapadne Jave i Bantena, a Sundanci su ga koristili mnogo vekova. Angklung i njegova muzika su postali važan deo kulturnog identiteta sundanskih zajednica.[2] Sviranje ovog instrumenta kod orkestra zahteva saradnju i koordinaciju i veruje se da promoviše vrednosti timskog rada, međusobnog poštovanja i društvene harmonije.[3]

Unesko je 18. novembra 2010. zvanično priznao indonežanski angklung kao remek—delo usmenog i nematerijalnog nasleđa čovečanstva i ohrabrio je indonežanski narod i indonežansku vladu da čuvaju, prenose, promovišu, predstavljaju i podstiču pravljenje angklunga.[3]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Reč angklung potiče od sundanskog angkleung-angkleungan, što sugeriše kretanje svirač i onomatopejski zvuk koji dolazi iz instrumenta.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „"Indonesian Angklung", Inscribed in 2010 (5.COM) on the Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity”. UNESCO. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  2. ^ Spiller, Henry (2004). Gamelan: The Traditional Sounds of Indonesia, Volume 1. ABC-CLIO. str. 140. ISBN 978-1-85109-506-3. „Angklung has become a veritable symbol of Sundanese culture 
  3. ^ a b „"Indonesian Angklung", Inscribed in 2010 (5.COM) on the Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity”. UNESCO. Pristupljeno 10. 10. 2014. 
  4. ^ „Angklung : Harmony in a Bamboo Orchestra”. Arhivirano iz originala 28. 9. 2014. g. Pristupljeno 2. 10. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]