Anin Čudotvorac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Anin čudotvorac je bio rodom od Halkidona.[1] Bio je malen rastom. Odrekao se sveta u svojoj petnaestoj godini i nastanio blizu reke Eufrat u jednoj izbi gde se ispaštao i Bogu molio, najpre kod svog učitelja Majuma, a po njegovoj smrti sam. Hrišćani veruju da je silom svoje molitve napunio suv bunar vodom, isceljivao bolesnike od raznih muka i krotio zveri.[2] Jedan ukroćen lav bio je kod njega stalno na službi. Prozirao je u daljinu. Hrišćani takođe veruju da kada su nedaleko od njega jednoga stolpnika, Pionija, napali i izubijali razbojnici tako da je ovaj razmišljao da siđe sa stolpa i ide da se tuži sudijama, Sveti Anin je prozreo u dušu toga stolpnika i njegove namere, i poslao mu pismo po svome lavu, da se ostavi svoje namere, da oprosti napadačima, i da produži svoj podvig. Bio je veoma milosrdan. Episkop novokesarijski poklonio mu je jednog magarca, da mu olakša donošenje vode sa reke, ali on je poklonio magarca nekom siromahu, koji mu se potužio na siromaštinu.[2] Episkop mu je poklonio drugog magarca, ali on i njega pokloni. Tada mu je episkop dao trećeg magarca, ali samo na poslugu, kao vodonošu, s tim da mu ga mora čuvati i vratiti. Pred smrt je video da mu dolazi Mojsej, Aron i Or, i gde ga zovu: "Anine, Gospod te zove, ustani i pođi s nama!".[2] To je on rekao svojim učenicima, i preminuo. Anin čudotvorac je preminuo u svojoj stodesetoj godini života.[3]

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 18. marta po crkvenom, a 31. marta po gregorijanskom kalendaru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sv. Kiril, arhiepiskop jerusalimski; Anin čudotvorac (Drugo bdenije) – Vaznesenjska crkva” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-21. 
  2. ^ a b v „Sveti prepodobni Anin, čudotvorac”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-21. 
  3. ^ „Anin čudotvorac - Hram Uspenja Presvete Bogorodice u Cirihu”. pravoslavnacrkva.ch (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-21. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.