August Kunt
August Kunt | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. novembar 1839. |
Mesto rođenja | Šverin, Nemačka |
Datum smrti | 21. maj 1894.54 god.) ( |
Mesto smrti | Izraelsdorf, Nemačka |
Obrazovanje | Humboltov univerzitet u Berlinu |
August Adolf Eduard Eberhard Kunt (nem. August Adolf Eduard Eberhard Kundt; Šverin, 18. novembar 1839 — Izraelsdorf, 21. maj 1894) je bio nemački fizičar.
Kunt je rođen u Šverinu u Meklenburgu. Svoje naučne studije počeo je u Lajpcigu, ali je posle otišao na Univerzitet u Berlinu. U početku se posvetio astronomiji, ali pod uticajem Hajnriha Gustava Magnusa, okrenuo se fizici i diplomirao 1864. sa tezom o depolarizaciji svetlosti.
Godine 1867, postao je privatdocent na berlinskom univerzitetu, a naredne godine odabran je za profesora fizike u Ciriškoj politehničkoj školi; onda, nakon godinu ili dve provedene u Vircburgu, pozvan je 1872. godine u Strazbur, gde je igrao veliku ulogu u organizaciji novog univerziteta, a učestvovao je i u podizanju fizičkog instituta. Konačno, 1888. godine, otišao je u Berlin kao Helmholcov naslednik na mestu predsedavajućeg za eksperimentalnu fiziku i direktora berlinskog fizičkog instituta. Umro je nakon produžene bolesti u Izraelsdorfu, blizu Libeka, 21. maja 1894. godine.
Kao istraživač, Kunt je bio posebno uspešan u oblastima zvuka i svetlosti. Godine 1866, razvio je vredan metod za proučavanje vazdušnih talasa u cevima, baziran na činjenici da fino raspoređen puder, na primer likopodijum, kada je posut u unutrašnjost cevi u kojoj se uspostavlja vibrirajući stub vazduha, teži da se skuplja u gomile kod čvorova, pa je stoga moguće naći rastojanje između tih čvorova. Uopštavanje tog metoda omogućava određivanje brzine zvuka u raznim gasovima. U oblasti svetlosti, Kuntovo ime je najpoznatije po njegovim istraživanjima na polju anomalične dispersije, ne samo u tečnostima i gasovima, već i u metalima. Takođe je obavio mnogo ogleda u magneto-optici i uspeo je da pokaže ono što Faradej nije uspeo da primeti - rotaciju ravni polarizacije kod određenih gasova pod uticajem magnetske sile.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u