Balada o gospama pređašnjih vremena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prepis „Balade o gospama pređašnjih vremena“ iz 15. veka
Portret Fransoa Vijona iz prvog izdanja „Velikog zaveštanja“ iz 1489.

Balada o gospama pređašnjih vremena (Ballade des dames du temps jadis) je poetsko delo Fransoa Vijona. To je centralni deo njegove zbirke pesama Veliko zaveštanje (Le Testament ili Le Grand Testament, 1461) i prethodi Baladi o nekadašnjim gosparima (La Ballade des seigneurs du temps jadis) i Baladi tim povodom, u starinskom, fruškom slogu (La Ballade en vieil langage Françoys), sa kojima čini tematsku celinu. Prvi put je objavljena 1489. godine. U prvim izdanjima pesma nosi naslov „Balada“, a naslov Balada o gospama pređašnjih vremena prvi put se pominje u izdanju iz 1533, koje je priredio Kleman Maro.[1]

Centralni motiv ove balade je ubi sunt (Ubi sunt qui ante nos fuerunt? - Gde su oni što bejahu pre nas), izraz žaljenja zbog prolaznosti života. U baladi se pominju čuvene žene iz klasične antike i srednjeg veka, čiji se identitet u nekim slučajevima ne može sa sigurnošću utvrditi[2]: Flora, Taida, Arhipjad, Eho, Eloiza, Margareta Burgundska, Blanka od Kastilje (?), Beatriče (?), Adelaida Pariska, Bertrada Laonska, Herenburga, grofica od Mana, i Jovanka Orleanka.

Refren balade „gde li je lanjski sneg“ često se ponavljao u književnosti kasnijih vremena u različitim kontekstima.


Tekst balade[uredi | uredi izvor]

Tekst iz izdanja Klemana Maroa iz 1533. godine[3] i prepev Stanislava Vinavera[4].

Dictes moy où, n'en quel pays, Recite, gde je u sveta kraju kom
Est Flora, la belle Romaine ; Prebajna Flora, ta rimska lepota,
Archipiada, né Thaïs, Gde je Taida, naslada života,
Qui fut sa cousine germaine; Gde je Arhipjad u blesku zračnom svom!
Echo, parlant quand bruyt on maine Gde li je Eho sa odzvonom voda,
Dessus rivière ou sus estan, Gde mazno mami niz strm obala breg,
Qui beauté eut trop plus qu'humaine? Slutnjom nezemskih, preslatkih sloboda,
Mais où sont les neiges d'antan! Al’ gde je, bože, gde li je lanjski sneg?
Où est la très sage Heloïs, Gde li je časna Heloiza slavna,
Pour qui fut chastré et puis moyne Kad mudri Abelar od nje bi uslišen
Pierre Esbaillart à Sainct-Denys? Uškopiše njega, muškosti bi lišen,
Pour son amour eut cest essoyne. I postrigao se, posle srama javna!
Semblablement, où est la royne Pa gde li je ona kraljica što pleni!
Qui commanda que Buridan Buridana baci, kao mrtav teg!
Fust jetté en ung sac en Seine? I udaviše ga, u džaku, u Seni,
Mais où sont les neiges d'antan! Al’ gde je, bože, gde li je lanjski sneg?
La royne Blanche comme ung lys, Gde Blanša, sirena, u cvrkutu mamnom,
Qui chantoit à voix de sereine; Kao ljiljan bela; gde Bjetris, kći banska;
Berthe au grand pied, Bietris, Allys; Berta grdonoga; gde grofica Manska?
Harembourges qui tint le Mayne, Herenburga, Alis, u zanosu plamnom?
Et Jehanne, la bonne Lorraine, Gde li je Jovanka, koja suncem granu,
Qu'Anglois bruslerent à Rouen; Engleza se nad nju nadvi krvav spreg,
Où sont-ilz, Vierge souveraine ? Spališe Lorenku u gradu Ruanu.
Mais où sont les neiges d'antan! O Marijo Djevo, gde li je lanjski sneg?
Prince, n'enquerez de sepmaine Kneže, ne raspituj se, zaludni su trudi,
Où elles sont, ne de cest an, Gde su sve te gospe, kroz godišta beg,
Qu'à ce refrain ne vous remaine: Nek ti ovaj pripev uzburkava grudi;
Mais où sont les neiges d'antan! O gde je, bože, gde li je lanjski sneg?


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kosikov, G. K.; Viйon, F. (2002). „O literaturnoй sudьbe Viйona”. Stihi: Sbornik. Moskva: Raduga. str. 374—483. Arhivirano iz originala 05. 11. 2009. g. Pristupljeno 17. 2. 2016. 
  2. ^ Taylor, Jane H. M. (2001). The Poetry of François Villon: Text and Context. Cambridge University Press. str. 72-74. ISBN 978-0-521-79270-7. 
  3. ^ Villon, François. „Oeuvres complètes de François Villon: Suivies d'un choix des poésies de ses disciples”. str. 34—35. Pristupljeno 18. 2. 2016. 
  4. ^ Vijon, Fransoa (1969). Veliko zaveštanje. Stanislav Vinaver (trans.). Rad. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]