Baster Daglas
Baster Daglas | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 7. april 1960. |
Mesto rođenja | Kolambus, Ohajo, SAD |
Sportske informacije | |
Sport | boks |
Džejms Baster Daglas (engl. James Buster Douglas; Kolambus, 7. april 1960) američki je profesionalni bokser i bivši svetski šampion u teškoj kategoriji u WBC (1990), WBA (1990) i IBF (1990).
Karijera[uredi | uredi izvor]
Sin je profesionalnog boksera Vilijama Bilija „Dinamita“ Daglasa.[1] Njegova profesionalna karijera je počela 1981, a gotovo odmah nakon prvih borbi bilo je jasno da ima osrednji kvalitet, nedostatak volje u karakteru i neophodnu nemilosrdnost u ringu. Nakon 5 uzastopnih pobeda gubi od novajlije Dejvida Beja.
Godine 1986. je pobedio bivšeg šampiona Grega Pejdža i Dejvida Džeka. Dana 30. maja 1987. se borio protiv Tonija Takera za titulu IBF. Bio je lagano poražen. Od jula 1987. do juna 1988. Daglas je imao 4 borbe sa malo poznatim bokserima i u svim je pobedio. Sledeće godine Baster Daglas se bori protiv bivšeg šampiona Trevora Berbika i pobeđuje na poene. Zatim, 21. jula iste godine ima i borbu protiv Olivera Mekola, Daglas dominira tokom cele borbe i samouvereno je pobedio jednoglasnom sudijskom odlukom.
Sa učinkom - 29 pobeda, 4 poraza, 1 nerešeno, kao autsajder Baster je otišao da se bori 11. februara 1990. u Tokio za titulu apsolutnog šampiona protiv Majka Tajsona. U periodu prve tri runde, kada bi Tajson obično rešavao borbe razornim udarcima, Daglas je uzmicao i provocirao šampiona. Kada god bi Majk pokušao da se približi, uputi razoran udarac, Daglas bi odgovarao serijom lakih aperkata, koji su načinjala protivnika. Kada se Daglas konačno, u 8. rundi našao u nokdaunu, sudija je odugovlačio sa odbrojavanjem i Basteru dao šansu da se vrati. U 10. rundi, kada se Tajson nakon serije udaraca Daglasa zateturao i našao u konopcima pa na podu, bilo je jasno da posle 37 uzastopnih pobeda prvi put gubi.[2] Baster Daglas je preuzeo sve titule od Tajsona.
Nakon ove velike pobede Daglasova karijera stagnira. Već krajem iste godine, 25. oktobra, gubi titule od Ivandera Holifilda. Posle tog poraza, zbog zdravstvenih problema se povukao iz boksa šest godina. Godine 1996, Baster Daglas se vratio u ring, ali bez većeg uspeha. Karijeru je završio 1999. godine, sa 38 pobeda (25 nokautom), 6 poraza (5 puta nokautiran) i 1 nerešeno.
Profesionalni rekord u boksu[uredi | uredi izvor]
38 Pobeda (25 nokauta), 6 Poraza, 1 Nerešen, 1 Prekid | |||||||
Rezultat | Rekord | Protivnik | Tip | Runda | Datum | ||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Pobeda | 38–6–1 1 PR |
Andre Krouder | Tehnički nokaut | 1 (10) | 19. 02. 1999. | ||
Pobeda | 37–6–1 1 PR |
Voren Vilijams | Nokaut | 1 (10) | 12. 12. 1998. | ||
Poraz | 36–6–1 1 PR |
Lu Savares | Nokaut | 1 (12) | 25. 06. 1996. | ||
Pobeda | 36–5–1 1 PR |
Kvin Navare | Tehnički nokaut | 4 (10) | 13. 07. 1997. | ||
Pobeda | 35–5–1 1 PR |
Luis Monako | Diskvalifikacija | 1 (10) | 13. 05. 1997. | ||
Pobeda | 34–5–1 1 PR |
Brajan Skot | Nokaut | 6 (10) | 30. 03. 1997. | ||
Pobeda | 33–5–1 1 PR |
Diki Rajan | Jednoglasna odluka | 10 | 12. 02. 1997. | ||
Pobeda | 32–5–1 1 PR |
Roki Pepeli | Jednoglasna odluka | 10 | 10. 01. 1997. | ||
Pobeda | 31–5–1 1 PR |
Toni Larosa | Tehnički nokaut | 4 (12) | 22. 06. 1996. | ||
Poraz | 30–5–1 1 PR |
Evander Holifild | Nokaut | 3 (12) | 25. 11. 1990. | ||
Pobeda | 30–4–1 1 PR |
Majk Tajson | Nokaut | 10 (12) | 11. 02. 1990. | ||
Pobeda | 29–4–1 1 PR |
Oliver Mekol | Jednoglasna odluka | 10 | 21. 07. 1989. | ||
Pobeda | 28–4–1 1 PR |
Trevor Berbik | Jednoglasna odluka | 10 | 25. 02. 1989. | ||
Pobeda | 27–4–1 1 PR |
Majk Vilijams | Tehnički nokaut | 7 (10) | 27. 06. 1988. | ||
Pobeda | 26–4–1 1 PR |
Džeri Halsted | Tehnički nokaut | 9 (10) | 16. 04. 1988. | ||
Pobeda | 25–4–1 1 PR |
Persel Dejvis | Odluka većine | 9 (10) | 24. 02. 1988. | ||
Pobeda | 24–4–1 1 PR |
Doni Long | Nokaut | 2 (10) | 19. 10. 1987. | ||
Poraz | 23–4–1 1 PR |
Toni Taker | Tehnički nokaut | 10 (15) | 30. 05. 1987. | ||
Pobeda | 23–3–1 1 PR |
Di Kolije | Jednoglasna odluka | 10 | 06. 09. 1986. | ||
Pobeda | 22–3–1 1 PR |
Dejvid Džek | Jednoglasna odluka | 10 | 19. 04. 1986. | ||
Pobeda | 21–3–1 1 PR |
Greg Pejdž | Jednoglasna odluka | 10 | 17. 01. 1986. | ||
Poraz | 20–3–1 1 PR |
Džesi Ferguson | Odluka većine | 10 | 09. 05. 1985. | ||
Pobeda | 20–2–1 1 PR |
Dion Simpson | Nokaut | 1 (10) | 27. 03. 1985. | ||
Pobeda | 19–2–1 1 PR |
Randal Kob | Odluka većine | 10 | 09. 11. 1984. | ||
Prekid | 18–2–1 1 PR |
Dejvid Starki | Prekid | 1 (10), 1:02 | 09. 07. 1984. | ||
Poraz | 18–2–1 | Majk Vajt | Tehnički nokaut | 9 (10) | 17. 12. 1983. | ||
Pobeda | 18–1–1 | Eugen Kato | Tehnički nokaut | 1 (8) | 28. 09. 1983. | ||
Pobeda | 17–1–1 | Dejv Džonson | Odluka većine | 10 | 05. 07. 1983. | ||
Pobeda | 16–1–1 | Henri Porter | Tehnički nokaut | 2 (8) | 28. 04. 1983. | ||
Pobeda | 15–1–1 | Džesi Klark | Nokaut | 2 (8) | 16. 04. 1983. | ||
Pobeda | 14–1–1 | Liroj Digs | Tehnički nokaut | 7 (10) | 29. 03. 1983. | ||
Pobeda | 13–1–1 | Džesi Klark | Nokaut | 2 (8) | 09. 03. 1983. | ||
Pobeda | 12–1–1 | Tim Džonson | Nokaut | 1 (8) | 20. 11. 1982. | ||
Nerešeno | 11–1–1 | Štefen Tangstad | Odluka sudije nerešeno | 12 | 16. 10. 1982. | ||
Pobeda | 11–1 | Mel Danijels | Tehnički nokaut | 1 (6) | 24. 04. 1982. | ||
Pobeda | 10–1 | Rik Enis | Jednoglasna odluka | 6 | 08. 04. 1982. | ||
Pobeda | 9–1 | Marvin Erl | Tehnički nokaut | 2 (6) | 15. 02. 1982. | ||
Pobeda | 8–1 | Doni Tausend | Jednoglasna odluka | 6 | 13. 02. 1982. | ||
Pobeda | 7–1 | Hubert Adams | Nokaut | 1 (6) | 23. 01. 1982. | ||
Pobeda | 6–1 | Don Džonson | Tehnički nokaut | 3 (6) | 23. 12. 1981. | ||
Poraz | 5–1 | Dejvid Bej | Tehnički nokaut | 2 (4) | 06. 11. 1981. | ||
Pobeda | 5–0 | Džesi Klark | Nokaut | 3 (4) | 23. 10. 1981. | ||
Pobeda | 4–0 | Džesi Klark | Tehnički nokaut | 5 (6) | 14. 10. 1981. | ||
Pobeda | 3–0 | Majk Rodžers | Tehnički nokaut | 3 (4) | 27. 09. 1981. | ||
Pobeda | 2–0 | Majk Lir | Jednoglasna odluka | 4 | 24. 07. 1981. | ||
Pobeda | 1–0 | Den O'Mali | Tehnički nokaut | 3 (4) | 31. 05. 1981. |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Billy Douglas”. Pristupljeno 5. 4. 2013. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. oktobar 2012)
- ^ „Pobjeda:Boks: Kako su autsajderi postajali šampioni”. Pristupljeno 5. 4. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Oficijelni sajt
- Statistika karijere Bastera Daglasa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2013)