Baster Daglas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Baster Daglas
Baster Daglas 2020. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1960-04-07)7. april 1960.(64 god.)
Mesto rođenjaKolambus, Ohajo, SAD
Sportske informacije
Sportboks

Džejms Baster Daglas (engl. James Buster Douglas; Kolambus, 7. april 1960) američki je profesionalni bokser i bivši svetski šampion u teškoj kategoriji u WBC (1990), WBA (1990) i IBF (1990).

Karijera[uredi | uredi izvor]

Sin je profesionalnog boksera Vilijama Bilija „Dinamita“ Daglasa.[1] Njegova profesionalna karijera je počela 1981, a gotovo odmah nakon prvih borbi bilo je jasno da ima osrednji kvalitet, nedostatak volje u karakteru i neophodnu nemilosrdnost u ringu. Nakon 5 uzastopnih pobeda gubi od novajlije Dejvida Beja.

Godine 1986. je pobedio bivšeg šampiona Grega Pejdža i Dejvida Džeka. Dana 30. maja 1987. se borio protiv Tonija Takera za titulu IBF. Bio je lagano poražen. Od jula 1987. do juna 1988. Daglas je imao 4 borbe sa malo poznatim bokserima i u svim je pobedio. Sledeće godine Baster Daglas se bori protiv bivšeg šampiona Trevora Berbika i pobeđuje na poene. Zatim, 21. jula iste godine ima i borbu protiv Olivera Mekola, Daglas dominira tokom cele borbe i samouvereno je pobedio jednoglasnom sudijskom odlukom.

Sa učinkom - 29 pobeda, 4 poraza, 1 nerešeno, kao autsajder Baster je otišao da se bori 11. februara 1990. u Tokio za titulu apsolutnog šampiona protiv Majka Tajsona. U periodu prve tri runde, kada bi Tajson obično rešavao borbe razornim udarcima, Daglas je uzmicao i provocirao šampiona. Kada god bi Majk pokušao da se približi, uputi razoran udarac, Daglas bi odgovarao serijom lakih aperkata, koji su načinjala protivnika. Kada se Daglas konačno, u 8. rundi našao u nokdaunu, sudija je odugovlačio sa odbrojavanjem i Basteru dao šansu da se vrati. U 10. rundi, kada se Tajson nakon serije udaraca Daglasa zateturao i našao u konopcima pa na podu, bilo je jasno da posle 37 uzastopnih pobeda prvi put gubi.[2] Baster Daglas je preuzeo sve titule od Tajsona.

Nakon ove velike pobede Daglasova karijera stagnira. Već krajem iste godine, 25. oktobra, gubi titule od Ivandera Holifilda. Posle tog poraza, zbog zdravstvenih problema se povukao iz boksa šest godina. Godine 1996, Baster Daglas se vratio u ring, ali bez većeg uspeha. Karijeru je završio 1999. godine, sa 38 pobeda (25 nokautom), 6 poraza (5 puta nokautiran) i 1 nerešeno.

Profesionalni rekord u boksu[uredi | uredi izvor]

38 Pobeda (25 nokauta), 6 Poraza, 1 Nerešen, 1 Prekid
Rezultat Rekord Protivnik Tip Runda Datum
Pobeda 38–6–1
1 PR
Andre Krouder Tehnički nokaut 1 (10) 19. 02. 1999.
Pobeda 37–6–1
1 PR
Voren Vilijams Nokaut 1 (10) 12. 12. 1998.
Poraz 36–6–1
1 PR
Lu Savares Nokaut 1 (12) 25. 06. 1996.
Pobeda 36–5–1
1 PR
Kvin Navare Tehnički nokaut 4 (10) 13. 07. 1997.
Pobeda 35–5–1
1 PR
Luis Monako Diskvalifikacija 1 (10) 13. 05. 1997.
Pobeda 34–5–1
1 PR
Brajan Skot Nokaut 6 (10) 30. 03. 1997.
Pobeda 33–5–1
1 PR
Diki Rajan Jednoglasna odluka 10 12. 02. 1997.
Pobeda 32–5–1
1 PR
Roki Pepeli Jednoglasna odluka 10 10. 01. 1997.
Pobeda 31–5–1
1 PR
Toni Larosa Tehnički nokaut 4 (12) 22. 06. 1996.
Poraz 30–5–1
1 PR
Evander Holifild Nokaut 3 (12) 25. 11. 1990.
Pobeda 30–4–1
1 PR
Majk Tajson Nokaut 10 (12) 11. 02. 1990.
Pobeda 29–4–1
1 PR
Oliver Mekol Jednoglasna odluka 10 21. 07. 1989.
Pobeda 28–4–1
1 PR
Trevor Berbik Jednoglasna odluka 10 25. 02. 1989.
Pobeda 27–4–1
1 PR
Majk Vilijams Tehnički nokaut 7 (10) 27. 06. 1988.
Pobeda 26–4–1
1 PR
Džeri Halsted Tehnički nokaut 9 (10) 16. 04. 1988.
Pobeda 25–4–1
1 PR
Persel Dejvis Odluka većine 9 (10) 24. 02. 1988.
Pobeda 24–4–1
1 PR
Doni Long Nokaut 2 (10) 19. 10. 1987.
Poraz 23–4–1
1 PR
Toni Taker Tehnički nokaut 10 (15) 30. 05. 1987.
Pobeda 23–3–1
1 PR
Di Kolije Jednoglasna odluka 10 06. 09. 1986.
Pobeda 22–3–1
1 PR
Dejvid Džek Jednoglasna odluka 10 19. 04. 1986.
Pobeda 21–3–1
1 PR
Greg Pejdž Jednoglasna odluka 10 17. 01. 1986.
Poraz 20–3–1
1 PR
Džesi Ferguson Odluka većine 10 09. 05. 1985.
Pobeda 20–2–1
1 PR
Dion Simpson Nokaut 1 (10) 27. 03. 1985.
Pobeda 19–2–1
1 PR
Randal Kob Odluka većine 10 09. 11. 1984.
Prekid 18–2–1
1 PR
Dejvid Starki Prekid 1 (10), 1:02 09. 07. 1984.
Poraz 18–2–1 Majk Vajt Tehnički nokaut 9 (10) 17. 12. 1983.
Pobeda 18–1–1 Eugen Kato Tehnički nokaut 1 (8) 28. 09. 1983.
Pobeda 17–1–1 Dejv Džonson Odluka većine 10 05. 07. 1983.
Pobeda 16–1–1 Henri Porter Tehnički nokaut 2 (8) 28. 04. 1983.
Pobeda 15–1–1 Džesi Klark Nokaut 2 (8) 16. 04. 1983.
Pobeda 14–1–1 Liroj Digs Tehnički nokaut 7 (10) 29. 03. 1983.
Pobeda 13–1–1 Džesi Klark Nokaut 2 (8) 09. 03. 1983.
Pobeda 12–1–1 Tim Džonson Nokaut 1 (8) 20. 11. 1982.
Nerešeno 11–1–1 Štefen Tangstad Odluka sudije nerešeno 12 16. 10. 1982.
Pobeda 11–1 Mel Danijels Tehnički nokaut 1 (6) 24. 04. 1982.
Pobeda 10–1 Rik Enis Jednoglasna odluka 6 08. 04. 1982.
Pobeda 9–1 Marvin Erl Tehnički nokaut 2 (6) 15. 02. 1982.
Pobeda 8–1 Doni Tausend Jednoglasna odluka 6 13. 02. 1982.
Pobeda 7–1 Hubert Adams Nokaut 1 (6) 23. 01. 1982.
Pobeda 6–1 Don Džonson Tehnički nokaut 3 (6) 23. 12. 1981.
Poraz 5–1 Dejvid Bej Tehnički nokaut 2 (4) 06. 11. 1981.
Pobeda 5–0 Džesi Klark Nokaut 3 (4) 23. 10. 1981.
Pobeda 4–0 Džesi Klark Tehnički nokaut 5 (6) 14. 10. 1981.
Pobeda 3–0 Majk Rodžers Tehnički nokaut 3 (4) 27. 09. 1981.
Pobeda 2–0 Majk Lir Jednoglasna odluka 4 24. 07. 1981.
Pobeda 1–0 Den O'Mali Tehnički nokaut 3 (4) 31. 05. 1981.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Billy Douglas”. Pristupljeno 5. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. oktobar 2012)
  2. ^ „Pobjeda:Boks: Kako su autsajderi postajali šampioni”. Pristupljeno 5. 4. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]