Bikini (kupaći kostim)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bikini

Bikini je termin koji se koristi za ženski kupaći kostim iz dva dela.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ime je dobio po koralnom ostrvu Bikini u grupi Maršalskih ostrva u Tihom okeanu, na kome su Amerikanci izveli prvo u nizu nuklearnih probi i bacili treću po redu atomsku bombu 1. jula 1946. Bikini je bio prvi ženski kupaći kostim iz dva dela, koji je razotkrivao pupak, deo tela koji se žene dotad nisu usuđivale da pokažu. Pojava bikinija predstavlja značajan događaj i revolucionarnu promenu u istoriji mode, kao i potvrdu da ženino telo pripada samoj ženi.

Četiri dana nakon početka nuklearnih probi, 5. jula 1946, u nadi da će njegova kreacija imati jednako eksplozivan efekat, kao i atomska bomba, Luj Rear (franc. Louis Reard), automobilski inženjer, čija je porodica posedovala butik donjeg veša, predstavio je bikini na bazenu „Molitor”, u Parizu. Mada je Rearov rival, dizajner Žak Eim, takođe Francuz, još pet meseci ranije predstavio dvodelni kupaći kostim za plažu po imenu „Atom”,[1] kao najmanji kupaći kostim, bikini je bio još manji.

Bikini

Pošto nije uspeo da nađe nijednu manekenku, koja bi nosila bikini, Rearovu kreaciju je predstavila 19-godišnja Mišelin Bernardini, striptizeta u Pariskom kazinu. Na promociji, kako bi ostavio još jači utisak na publiku, Rear je bikini provukao kroz svoju burmu.[1] Bikini se prodavao u ambalaži nešto većoj od kutije šibica.[2]

Isto kao i nuklearne probe tih dana, i bikini se vrlo brzo našao na naslovnim stranicama svih svetskih novina, izazvao je veliki skandal i osude u društvu. Vlade Italije, Španije, Belgije, Nemačke su pod pritiskom katoličke crkve zabranile njegovu prodaju.[2] Na izboru za Mis sveta 1951, takođe je zabranjeno nošenje bikinija.[1] U Francuskoj je bikini bio zabranjen na plažama Atlantika, ali je mogao da se nosi na Mediteranu.[2]

Masovnije je prihvaćen tek 1953. godine, kada je Brižit Bardo na festivalu u Kanu pozirala fotoreporterima u belom bikiniju ispred hotela „Karlton”. Žene su nakon toga počele sve više da otkrivaju svoje telo i da se sunčaju.[2]

Tokom 1960-ih godina, glumice su se u sve većem broju pojavljivale u bikiniju, posebno je upamćena Urzula Andres, u filmu o Džejmsu BonduDoktor No” iz 1962.[2]

Vremenom je bikini postajao sve manji, sredinom šezdesetih lansiran je i monokini. Dalji istorijski razvoj ovog kupaćeg kostima je evoluirao u tangu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Đorđević 2006.
  2. ^ a b v g d Tanjug & 4 7. 2015.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]