Bitka kod Trebije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Trebije
Deo Drugog punskog rata
Vreme18. decembar 218. p. n. e.
Mesto
kraj reke Trebije, Italija
Ishod Pobeda Kartagine
Sukobljene strane
Kartagina Rimska republika
Komandanti i vođe
Hanibal Tiberije Sempronije Long
Jačina
26.000 45.000[traži se izvor]
Žrtve i gubici
nepoznato, ali malo 20.000

Bitka kod Trebije bila je prva velika bitka Drugog punskog rata. Odigrala se 18. decembra 218. p. n. e. između armije Kartagine pod vođstvom Hanibala i Rimske republike. Hanibal je uspio ratnim lukavstvom teško poraziti dvostruko brojniju rimsku vojsku.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Hanibal je započeo Drugi punski rat 219. p. n. e. napadom na Sagunt u Španiji. Nakon osvajanja Sagunta on maršira kopnenim putem preko Alpa do Italije. Krenuo je sa 40.000 vojnika i desetcima ratnih slonova, ali izgubio je dosta vojske putem, a pogotovo preko Alpa.

Došavši u Italiju pobeđuje u maloj bici kod Ticina. Konzul Publije Kornelije Scipion je bio ranjen u bici kod Ticina, ali ukupni rimski gubici su bili mali, tako da je cela armija ostala skoro cela.

Rimski senat je bio zabrinut porazom kod Ticina, pa hitno zove konzula Tita Sempronija Longa, koji je sa armijom bio na Siciliji. Hanibal se veštim manevrima postavlja na put, kojim konzul Long treba ići da bi došao da pomogne konzulu Publije Kornelije Scipionu. Hanibal zatim zauzima jedan grad Klastid na tom putu, koji mu omogućuje da dobro snabdije trupe. Dotle je konzul Long uspeo da prođe do konzula Scipiona. Sada su se dve rimske armije našle zajedno kod reke Trebije koja utiče u reku Po.

Hanibalu je sad samo preostalo da se bori protiv obe rimske armije. Hanibal je znao da je Tiberije Sempronije Long impulsivan i da ga može lakše navući u bitku nego opreznog Publija Kornelija Scipiona. Scipion je bio ranjen i to je Hanibal mislio iskoristiti.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Pripreme[uredi | uredi izvor]

U decembru 218. p. n. e. bilo je osobito hladno i snježno. Scipion se još uvek oporavljao, a Sempronije Long se pripremao za bitku. Želio je da započne bitku pre nego što Scipion može da se oporavi i ponovo preuzme komandu. Sempronije se nije obazirao na Scipionova upozorenja da bude oprezan. On je takođe znao da se bliže izbori novih konzula.

Hanibal je znao za Sempronijevu nestrpljivost i zato mu priprema zamku. Hanibalova vojska je logorovala preko smrznute reke Trebija. Hanibal primećuje jedno mesto između dva logora, ravno i bez drveća, ali dobro za zasedu u grmlju. Nakon što je od špijuna saznao tačne pozicije neprijatelja Hanibal šalje u zasedu u grmlju 1.000 lakih pešaka i 1.000 konjanika pod komandom svog mlađeg brata Magona .

Sledeće jutro šalje konjicu da napadne obližnji rimski logor i da se povuku, tako da navuku Rimljane u zamku u kojoj ih čeka Magonova skrivena vojska.

Događaji[uredi | uredi izvor]

Bitka kod Trebije, courtesy of The Department of History, United States Military Academy.

Kad se konjica pokazala kraj rimskog logora, Sempronije Long šalje svoju konjicu za njima, a onda brzo posle toga šalje celu armiju od 36.000 pešadinaca, 4.000 savezničkih konjanika i 3.000 galskih pomoćnika. Bio je nestrpljiv da pobedi.

Sneg je padao, Rimljani još nisu doručkovali, a od hladnoće su jedva držali oružje. S druge strane Kartaginjani su dobro doručkovali i pripremili se za bitku.

Hanibal raspoređuje 1.000 lakih pešaka, a iza njih postavlja 20.000 afričkih, španskih, galskih i keltskih pešaka, te 10.000 konjanika podeljenih na dva krila i ratne slonove.

Sempronije postavlja armiju u standardnu trolinijsku formaciju, gde velite postavlja napred, a koljicu na krila. Galske ratnike postavlja levo od legija.

Prvo se sukobila laka pešadija, ali veliti su bili slabi i povučeni su. Njihovo mesto na rimskoj strani zauzimaju hastati i principi, koji predstavljaju teško naoružanu pešadiju i legionare. Dok su teške pešadije dve strane vodile teške borbe prsa o prsa, brojnija kartaginjanska konjica i slonovi napadaju rimsku konjicu. Postepeno rimska konjička krila su sve više gurnuta natrag i natrag, tako da više nisu štitili pešadiju.

U međuvremenu Hanibal koristi slonove protiv galske pešadije na levom rimskom krilu. Prestrašeni od ogromnih životinja, koje nikad dotad nisu videli ono beže. Pošto je kartaginjanska konjica odgurala rimski konjicu, rimska teška pešadija je ostala izložena napadu konjice sa strane i sa leđa. U isto vreme Magonova skrivena četa izlazi iz zasede i napada rimsku pešadiju sa leđa. Pod tolikim pritiskom Rimljanima preostaje samo da beže, što isto više nije bilo lako izvesti.

Hiljade su pobijene na licu mesta, a mnogi su se podavili u reci. Rimljani su izgubili više od trećine vojnika.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Taj poraz je zapanjio i dotukao Rimljane. Odmah se prave planovi odbrane sa severa. Izabiru se novi konzuli Gnaj Servilije i Gaj Flaminije.

Flaminije će odvesti rimsku armiju u novi poraz u bici kod Trazimenskog jezera.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]