Blažo Radović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Blažo Radović

Blažo Radović (Martinići, 1811 - Spuž, 12. mart 1892) bio je srpski serdar i senator iz Crne Gore, jedan od ključnih boraca u ratovima protiv Turaka u 19. veku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac mu se zvao Radovan i bio je unuk kneza Rada, rodonačelnika kuće Radovića.[1] Kao jako mlad je ostao bez roditelja, te se morao sam brinuti o svojoj i egzistenciji svoje braće.

Kako je tokom celog 19. veka krvna osveta među crnogorskim plemenima stvarala mnogobrojne probleme, crnogorski vladari su na mnogo načina pokušavali da je suzbiju i kažnjavaju. Između dva srodna bratstva Radovića i Dragojevića takođe je postojala netrpeljivost, koja je dovela do toga da je jednom Jakov Dragojević pucao u kapetana, popa Stefana, koji je bio Blažov stric. Metak nije pogodio Stefana, već Blaža, koji je u to vreme bio jako mlad. Kako je želeo da se braća pomire i znajući šta bi se dogodilo, ukoliko bi neko video njegovu ranu, mladi Blažo je sakrio ranu i ničim nije odao da je pogođen, sve dok se braća nisu izmirila i razišla. Tek je tada pokazao svom ocu da ga je metak pogodio.[1]

Kada je njegov drugi stric, vojvoda Jovan Radović, ovo ispričao vladici Petru II, vladika ga je odmah primio u perjanike. Blažo Radović je verno služio tadašnjem gospodaru Crne Gore, pa mu je on često nudio i titulu kapetana, koju će Blažo konačno nositi za vreme kneza Danila, kada ga je knez imenovao za kapetana nad dva plemena: Martinića i Vražegrmce.

Blažo Radović se istakao u borbama protiv Omer-paše Latasa, koji je 1852. napadao na Bjelopavliće, kao i u 1854. kada je pokušana zavera nekoliko crnogorskih plemena. Za ove uspehe knez Danilo ga je proglasio senatorom.[1]

Posle borbi iz 1862. godine Blažo je imao funkciju sudije i savetnika, sve do 1871. godine kada je tražio da se penzioniše.[1] U narednim ratovima za oslobođenje od Turaka 1876-1878, iko već stari serdar, takođe je uzimao učešća.

Preminuo je u svojoj kući u Spužu 1892. godine.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Urednik Gavrilović, Andra (1904). Znameniti Srbi XIX veka III tom. Zagreb: Naklada i štampa Srpske štamparije. str. 84—86. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Znameniti Srbi XIX veka III tom, ur. profesor A. Gavrilović, Zagreb 1904.
  • Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]