Vaškapu
 Zemljana utvrda "Vaškapu"
|
|
 | |
  |
|
| Naziv humke ili grupe: | Vaškapu (Gvozdena kapija) |
|---|---|
| Kodni naziv: | BAC459 |
| Tip: | Tip opiduma |
| Lokacija (opština): | Kanjiža |
| Tradicionalni naziv: | mađ. Vaskapu, Ágyúdomb |
| Poreklo naziva: | Verovatno po izgledu i položaju kapije utvrđenja |
| Istorijski period: | I.vek p. n. e.—X.vek |
| Epoha: | Obnavljano u više epoha, verovatno sve do seobe naroda |
| Poreklo (kultura): | Nepoznato (Avari?) |
| Dimenzije (približno): | 1000×2500 m |
| Visina (približno): | 6 m |
| Materijal: | Zemlja |
| Stanje: | Oronulo, zapušteno |
| Arheološki istraženo: | Delimično, neplanski |
Zemljano utvrđenje "Vaškapu" monumentalnih dimenzija (240 ha) nalazi se kod Horgoša, na južnom obodu i na istočnom izlazu iz naselja. Jedno je od retkih zemljanih opiduma koji su sačuvani na teritoriji Srbije. Prosečno je široko između 1000 i 1400 m, a u dužinu se proteže na oko 2,5 km u pravcu Martonoša, danas više u vidu visokog oboda lesne visoravni a manje u vidu oštećene (iskopane i erodirane) bente, zemljanog bedema sa ravnim vrhom.[a]
Opis lokaliteta[uredi | uredi izvor]
Tradicionalni naziv dolazi od mađarske reči "Vaskapu" u značenju Gvozdena kapija. Geo-morfološka slika područja je veoma složena, sa nanosima peska (Horgoš se nalazi usred velike peščare) preko visokih naslaga lesa, sa postepenim nagibom ka Tisi i sa velikim udolinama aluvijuma Tise, a u zemlji sa bogatim naslagama nafte.[b] Sa severoistočne strane prirodni bedem činila je pra-Tisa, čiji je ostatak i danas prisutan u vidu duboke depresije. Taj bivši meandar Tise, Budžak, danas je unutar zaštićenog područja Kamaraš. U stvari, celo područje današnjeg naselja Horgoš je u istorijsko doba u vidu ostrva bilo okruženo vodom – barama i ogromnim forlandom Tise, koja pre uređenja njenog meandra ni blizu nije izgledala kao danas. Arheolozi potvrđuju da je takvo okruženje bilo često birano za mesto stanovanja i kao strateški dobar položaj za gradnju utvrđenja.[1][2] Gradnja na ovako povoljna uzvišenja, po mogućnosti sa svih ili bar sa dve-tri strane okružena vodom jasna je odlika odbrambenih sistema drevnih naroda – u slučaju napada jačeg neprijatelja, povlačenje i napuštanje naselja vodilo bi u vodu.[3] Obilaskom terena jasno se vidi da su graditelji iskoristili upravo tu odliku reljefa sa postepenim nagibom ka Tisi, dok nagli nagib ka unutrašnjosti ukazuje na delo ljudskih ruku.
Najjužniji deo palisada – verovatno druga kapija – je na pesku, i ovde je takođe podignuto veliko uzvišenje, koje danas stoji u obliku humke obrasle šumom (Šuma Budžak). Vidi se izdaleka, a takođe nosi i lokalni naziv Berček humka. Pitanje kakvu vrstu ulaza u palisad je tvrđava zaista imala, to se na osnovu konfiguracije sačuvanog reljefa može samo pretpostaviti. Vrlo je moguće da je ulaz bio sličan kao kod primitivnih keltskih utvrđenja – uzani usek u nasip (nem. Zangentor) a saobraćaj je bio kontrolisan sa vrha bedema.
Mereno vazdušnom linijom, obodi utvrde udaljeni su 1,9 km od jedne krivine Stare Tise i 2,5 km od druge, a od današnjeg korita reke najbliža udaljenost je 3,8 km.
Ono što se danas od zdanja da preopoznati, možda nema isti onakav oblik kakav je bio original, jer su širenje naselja, oranje, izrada infrastrukture i puteva, te zemljani radovi, čak i arheološka iskopavanja uticala na njegov izgled. Na primer deo unutrašnjosti zdanja poznat kao Mala Đala je u prošlo vreme (XVIII-XIX vek) u celosti bilo pokriveno vinogradima.
Maksimalna visina zemljanog bedema u odnosu na okolnju ravnicu iznosi oko 6 metara. Maksimalna nadmorska visina samog platoa na kojem je formirano zemljano utvrđenje iznosi 92,4 m. Visina je iz pravca katoličke crkve najpre 88 m pa se uz ostatak nekadašnjeg bedema danas pokrivenog voćnjacima i kućama postepeno povećava. Prema istoku i meandru Budžak visina iznosi oko 85 m, a u donjem nagibu je između 80 i 85 m.
Sa vrha se pruža odličan pogled ka velikoj udaljenosti (na primer 17 kilometara udaljeni tornjevi Segedinske katedrale i drugi detalji grada se sa lakoćom vide golim okom).
Veza sa humkama Horgoša[uredi | uredi izvor]
Sa njegove zapadne i jugozapadne strane utvrđenje je opasano prstenom od 12 humki (kurgana), broj jedinstven za neko naselje u Bačkoj. Humke se protežu iz pravca Tise u polukružnom nizu raspoređene na različitim rastojanjima jedno od drugih. Razmak je većinom toliki da se sa jedne vidi na drugu, stoga je sasvim izvesno da je reč sistemu osmatranja (humka-stražara). Razmaci među kurganima iznose 0,4-1,1 km i 2-2,8 km, ali ima i onih koje su svega na 200, 150 i 65 metara jedna do druge.
Horgoš je jedinstven i po tome da kao i utvrda, humke takođe imaju svoj lokalni tradicionalni naziv, tako npr. Ketrec humka, Sič humka, Marinka humka, Kun humka, Feher halom, Šaš halom, Berček halom, Keresteš humka itd.
Sami ćoškovi utvrde – (1) istočni, (2) južni i (3) zapadni – su bila veštačka uzvišenja u funkciji citadele (kroz koje je vodio usek zagentor). Za njihovu konstrukciju, koja je morala iziskivati ulaganje velikog broja ljudi, postoji dve mogućnosti: graditelj je iskoristio blizinu peščare i pokrivač navejanog (eolskog) peska navlačio na bedeme, ili je tu, kao na prirodnom lesnom bedemu već zatekao humke koje je podigla neka ranija kultura i njih preuredio za svoje potrebe. Ova veštačka uzvišenja i danas su istaknuta, i sva tri imaju svoj lokalni narodni naziv. Istočni, i najveći breg nosi mađarski naziv "Ađu domb" (mađ. Ágyúdomb) ili u prevodu topovnjača. Južno uzvišenje, pokriveno šumom Budžak se zove "Berček" (mađ. Börcsök halom), a treće najniže, prema prevoju Budžak, po istoimenoj obali depresije nazvano je Humka Budžak (mađ. Budzsáki halom). Jedna od humki takođe pozicionirano na samom bedemu, "Šašhalom" (mađ. Sas halom) u prevodu "Orlovska humka" donedavno se nalazila u privatnom dvorištu ovdašnjeg salaša (u Maloj Đali), ali ju je vlasnik odstranio. To je moglo da prođe nekažnjeno, jer humka nije imala status kulturno-istorijskog spomenika.
Arheloški i kulturno-istorijski značaj[uredi | uredi izvor]
Samo utvrđenje planski nije istraživano, ali su na njegovom području povremeno otvarani nasumično otkriveni arheološki lokaliteti. Tako 1894. srednjovekovni grobovi, sa šlemom, mačem i zemljanim ostacima mađarskog konjanika iz vremena seobe naroda (koji se i danas nalaze u zbirci Segedinskog muzeja),[4] zatim hunski grobovi 1971.[5] i avarska nekropola 1988.[6] Uprkos ovim nalazima, bez ozbiljnijih arheoloških radova neće se znati epoha i poreklo graditelja utvrde,[7] iako se zbog većeg broja avarskih nalazišta[8] najviše može sumnjati na avare koji su u ove krajeve stigli u VI. veku.
Nešto severnije nalazi se poznato slovensko nalazište "Stub 76" (otkriveno 1988.) ali se ne može znati da li postoji ikakva (epohalna) povezanost tamošnjeg naselja sa utvrdom, iako se pri opisu navodi[9] da je položaj slovenskog naselja takav da je radi odbrane bio okružen vodama, što je takođe slučaj i sa "Gvozdenom kapijom".
U prilog činjenice koliko se malo zna o zemljanom utvrđenju Vaškapu[v] jeste da mnogi izvori govore o više "utvrda" u Horgošu umesto o jednoj.[10] Nade za njegovu rekonstrukciju i zaštitu nema. Unutrašnjost najlepšeg dela koristi se kao kros-motor staza, pa prema opažanju lokalnog istoriografa Zoltana Nađerđ ispod točkova koji jure često iskaču ljudske kosti. Razlog zbog čega je država nezainteresovana i dopušta nepovratno uništenje arheološkog nasleđa nije jasan. Na značaj lokaliteta ukazuje se samo povremeno na Info tablama i u Turističkim vodičima koje je štampala lokalna samouprava.
Galerija[uredi | uredi izvor]
|
.JPG)
Beleške[uredi | uredi izvor]
- ^ Samo jedan mali deo je sačuvao te odlike bedema, ali i originalna utvrda je imala samo 2-3 šira dela na ćoškovima, koji su danas sačuvani u vidu uzvišenja – tu su bile kapije, a iznad, na platou osmatračnice.
- ^ NIS otvara nove bušotine na redovnoj bazi.
- ^ Za koje, uzgred, jedan arheolog smatra da je moglo biti sam centar Avarske kulture sa ove strane Tise.[7]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Stanko Trifunović (1996): Sloveni žive u Panoniji još od antičkog doba, Predavanje u okviru teme "Slovenski predak", Bačka Topola [Projekat Rastko]
- ^ Stanko Trifunović (2003): Arheološka iskopavanja nalazišta “stub 76” kod Horgoša, Arheološki pregled Srpskog arheološkog društva br. 1, p. 43
- ^ Đorđe Janković (1997): Slovenske osobine naselja poznorimskog doba na jugoistoku Panonije [Projekat rastko]
- ^ Pauler-Szilágyi: A magyar honfoglalás kútfői, Budapest, 1900. In: Archaeológiai Értesítő, 1894. pp. 204. (jezik: mađarski)
- ^ Szekeres László (1985): A hunok és Attila, Forum Könyvkiadó, Újvidék (jezik: mađarski)
- ^ Ric Peter (1982): Horgoš-Budžak – avarska nekropola, Arheološki pregled 23, pp. 117–119
- ^ a b Ricz Péter (1985): Létünk-évkönyv 191. In: Takács Miklós (1986): A hunok a régészet tükrében, Híd folyóirat, 1986. I. 15.. pp. 121.
- ^ Ricz Péter (1981): Avar temetők Észak-Bácskában, Múzeumi kutatások Csongrád megyében, Szeged (jezik: mađarski)
- ^ Stanko Trifunović (1996): Slovenska naselja V-VIII veka u Bačkoj i Banatu [Projekat Rastko]
- ^ Npr. A Vajdaság enciklopédiája - A Vajdaság települései és címerei Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. decembar 2015) (jezik: mađarski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Oppidum u Nevězic (jezik: češki)
- Newark Earthworks and Newark Area Mounds (jezik: engleski)