Vrhovni sud Kanade

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Vrhovnog suda Kanade

Vrhovni sud Kanade (engl. Supreme Court of Canada; franc. Cour suprême du Canada) je najviši sud u Kanadi.

Sud razmatra godišnje između 45 i 75 žalbi na odluke provincijskih, teritorijalnih i federalnih apelacionih sudova. Njegove odluke predstavljaju precedente i obavezne su za sve niže sudove u Kanadi. Vrhovni sud čini devet sudija: glavni sudija Kanade i osam mlađih sudija.

Sud je smešten u masivnoj Art deko zgradi u Otavi koju je projektovao Ernest Kormije, a završena je i otvorena 1946. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Stvaranje suda predviđeno je Aktom o Britanskoj Sjevernoj Americi 1867, koji je 1982. godine preimenovan u Ustavni akt 1867. Prvi predlozi zakona o stvaranju suda nisu prošli u Parlamentu 1869. i 1870. godine. Sud je stvoren po zakonu čiji je predlog prošao 8. aprila 1875. godine.

Sud je zaista postao vrhovni tek 1949. godine, jer su do tada stranke u sporu mogle da se kao vrhovnom sudu žale Sudskom komitetu Tajnog savjeta u Londonu. Posle nekih nepopularnih odluka ovog Sudskog komiteta, samostalnost u krivičnim slučajevima obezbeđena je 1933. godine, a u svim ostalim 1949. godine.

Uloga suda znatno je proširena Ustavnim aktom 1982, kojim je proglašena Kanadska povelja o pravima i slobodama. Ova povelja značajno je proširila delokrug ustavnih prava koja spadaju u domen Vrhovnog suda.

Sud je u principu prošao nekoliko perioda u svom radu i odlučivanju, a nazivi perioda izvedeni su po prezimenima uticajnih predsednika sudova (Dikson, Lejmer i MekLahlin periodi).

Djelokrug[uredi | uredi izvor]

Kanadski pravosudni sistem može se posmatrati kao piramida, u čijoj osnovi su razni provincijalni i teritorijalni sudovi čije sudije imenuje lokalna vlast. Sudije vrhovnih sudova provincija i teritorija imenuje federalna vlast. Iznad njih još stoje apelacioni sudovi provincija i teritorija. Strukturu federalnih sudova čine Poreski sud Kanade, Federalni apelacioni sud Kanade i Vojni apelacioni sud Kanade, sa strogo ograničenim delokrugom.

Vrhovni sud Kanade u najvećem broju slučajeva odlučuje po žalbama na odluke apelacionih sudova. U vankrivičnim slučajevima, neophodno je prvo dobiti odobrenje za podnošenje žalbe od tročlanog sudijskog veća, koje po tradiciji nikada ne obrazlaže svoje odluke o odobrenjima. Takođe, sud daje mišljenja po ustavnim pitanjima koje im postavlja Kabinet Kanade, ali može to odbiti, uz obrazloženje. Ova pitanja su obično od nacionalnog značaja i stoga su relativno retka.

Moguća su i pitanja ustavnosti odluka vlasti i državnih agencija, uz specijalan sudski postupak.

Nadležnost izvan suđenja[uredi | uredi izvor]

U slučaju smrti generalnog guvernera, njegovog napuštanja zemlje dužeg od mesec dana ili zdravstvene sprečenosti, glavni sudija Kanade (ili najstariji sudija ako je mesto upražnjeno) vrši funkciju administratora Kanade sa svim ovlašćenjima guvernera. Ovi slučajevi su bili retki u praksi.

Glavni sudija Kanade takođe sedi u savetodavnom odboru za dodelu i oduzimanje najvišeg nacionalnog odlikovanja Reda Kanade. U praksi, glavni sudija ne glasa o oduzimanju jer je obično to posledica osude nosioca pred nekim nižim sudom. U slučaju da slučaj dođe do Vrhovnog suda, moglo bi doći do sukoba interesa.

Nekadašnja funkcija davanja kraljevske saglasnosti na zakone izglasane u Parlamentu danas je uglavnom poptuno u nadležnosti generalnog guvernera.

Sjednice[uredi | uredi izvor]

Sud zaseda isključivo u Otavi, iako se usmeni iskazi mogu davati video vezom sa bilo kog mesta. Suđenja su otvorena za javnost, i obično se snimaju radi kasnijeg prevođenja transkripta na engleski/francuski. Kada zaseda, Sud radi od ponedeljka do petka, odlučujući o dve žalbe dnevno. Kvorum sudija je pet, ali je obično prisutno svih devet.

Sudije nose crne odore, kao i specijalne crvene u specijalnim prilikama i u Senatu prilikom početka novog zasedanja Parlamenta. Presuda Suda se ponekad saopštava usmeno po okončanju saslušanja, ali je običaj da svaki sudije pismeno iznesu svoja mišljenja. Odluke ne moraju biti jednoglasne, uz mogućnost pisanih izdvojenih mišljenja.

Provincijalni parlamenti imaju mogućnost da u izuzetnim slučajevima zadrže na snazi zakon suprotan Povelji o pravima izvesno vreme. To može biti i po odluci Suda, da bi se zakonodavstvu dalo vremena za novi zakonodavni projekat.

Sudijska imenovanja[uredi | uredi izvor]

Sudije Vrhovnog suda Kanade postavlja generalni guverner Kanade na osnovu predloga i saglasnosti Tajnog savjeta za Kanadu. Prema običajima i tradicijama, Kabinet, kao stalni komitet Tajnog savjeta, predlaže generalnom guverneru ova imenovanja preko premijera. Prema tome, provincijske vlasti i Parlament Kanade nemaju nikakve uloge u tim imenovanjima, što je često predmet diskusije.

Akt o Vrhovnom sudu ograničava imenovanja na lica koja su bila sudije viših sudova ili koja su članovi advokatske komore najmanje 10 godina. Članovi advokatske komore ili višeg sudstva Kvebeka, prema zakonu, moraju držati tri od devet sudijskih mjesta u Vrhovnom sudu Kanade. Ovo se pravda time da Kvebek koristi građansko pravo (engl. Civil law), a ne common law, kao što je to u ostatku zemlje. Proporcija od 3/9 je na snazi iako samo 24% populacije Kanade stanuje u Kvebeku. Prema konvenciji, preostalih šest sudijskih mjesta je podijeljeno na sljedeći način: tri iz Ontarija, dva iz zapadnih provincija i jedan iz atlantskih provincija.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]