Vučić Perović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vučić Perović
Vučić Perović u predstavi „Idealna polovina” u Akademiji 28 u novembru 2023. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1989{{month}}{{{day}}})1989.(34/35 god.)
Mesto rođenjaKotor, SFR Jugoslavija
Zanimanjeglumac
Rad
Aktivni period2013—danas
Bitna ulogaVojna akademija - Bugi
Žigosani u reketu - Boris
Nečista krv - Mitke
Pusti me da nađem srcu lek - Novica
Veza do IMDb-a
Anastasija Mandić, Milan Kalinić, Zinaida Dedakin i Vučić Perović u predstavi „Idealna polovina” u Akademiji 28

Vučić Perović (Kotor, 1989) srpski je pozorišni, televizijski i filmski glumac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kao dečak bio je zainteresovan za glumu. Upisao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi Dragana Petrovića Peleta.[2] Diplomirao je sa predstavom „Kameni gost”, u režiji Đorđa Filipovića, kome je ovo takođe bio diplomski rad.

Njegova prva uloga bila je u TV seriji Sinđelići.[1] Živi i radi u Beogradu.[3] U septembru 2022. godine postao je član glumačkog ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu.[4]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

God. Naziv Uloga
2010-e
2013—2017. Sinđelići (TV serija) Metodije Sinđelić
2014. Sama Miloš
2014. Branio sam Mladu Bosnu Vasa Čubrilović
2015. Branio sam Mladu Bosnu (TV serija) Vasa Čubrilović
2015. Bićemo prvaci sveta mladić – Majin dečko
2015. Rekvijem za gospođu J Milanče
2016. Andrija i Anđelka Darko
2016. Vojna Akademija 3 Bogoljub „Bugi” Janković
2017—2020. Vojna akademija (TV serija) Bogoljub „Bugi” Janković
2017. Pusti me da nađem srcu lek Novica
2017. Nemanjići - rađanje kraljevine Bogdan, Ugljarev sin
2018—2019 Žigosani u reketu Boris
2019. Pet kupac iz mini morisa
2019. Vojna akademija 5 Bogoljub „Bugi” Janković
2020-e
2021. Nečista krv (TV serija) Mitke
2022. Čudne ljubavi Janko
2023. Heroji Halijarda Sreten Jović
2023. Branilac Aleksandar
2023. Ni za živu glavu Investitor
2024. Majka Mara Milan Živković

Pojavljivanje u spotovima[uredi | uredi izvor]

  • "Parče ljubavi" - Lea Savin, kćerka poznatog režisera Egona Savina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Beogradu, IT Centar Narodnog pozorišta u. „Vučić Perović”. Narodno pozorište u Beogradu (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2023-01-20. 
  2. ^ Jungić Milošević, M. (16. 6. 2019). „Vučić Perović: Maštanje je za mene gubitak vremena”. Večernje novosti. Pristupljeno 22. 7. 2019. 
  3. ^ Horvat, Lidija (30. 3. 2018). „Vučić Perović: Film o mom životu bio bi dosadan”. espreso.rs. Arhivirano iz originala 30. 03. 2019. g. Pristupljeno 22. 7. 2019. 
  4. ^ [1]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]