Donja Koritnica

Koordinate: 43° 09′ 13″ S; 22° 19′ 00″ I / 43.1535° S; 22.316666° I / 43.1535; 22.316666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Donja Koritnica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
OpštinaBela Palanka
Stanovništvo
 — 2011.216
Geografske karakteristike
Koordinate43° 09′ 13″ S; 22° 19′ 00″ I / 43.1535° S; 22.316666° I / 43.1535; 22.316666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina512 m
Donja Koritnica na karti Srbije
Donja Koritnica
Donja Koritnica
Donja Koritnica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaPI
Vodenica Milorada Krstića u Donjoj Koritnici, jedina vodenica sa kamenom koja i danas radi u opštini Bela Palanka.

Donja Koritnica je naselje u Srbiji u opštini Bela Palanka u Pirotskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 216 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 298 stanovnika).

Položaj[uredi | uredi izvor]

Stariji deo sela leži u podnožju Suve planine i pruža se pravcem toka Koritničke reke. Taj je deo na onom mestu gde u reku ulazi dolina periodskog potoka Skokovi. Drumski deo naselja niže se od doline Dubokog dola. Između starijeg dela oko Koritničke reke i novijeg oko druma, "umetnuta" je grupa kuća i oni su spojeni. Selo ima koritast položaj i po njemu je dobilo ime. Vodom se snabdeva sa vrela Bratiša, izvora i bunara. Glavni izvori su: Maničev Kladenac, Arvačica, Čuka, Zmejanci, Rakita, Majilovac, Beli Kladenac i Konćevac.

Granice seoskog atara su povučene na mestima: Džadžulov put, Gavran, Bukova Padina i Vrbica sa Divljanom. Vrbica je tromeđa: Divljane , Donje Koritnice i Oreovca. Od Vrbice sa Cerovom Glavom, Janičarskom Padinom i Stranjem ide međa sa Oreovcem. Stranje je tromeđa: Donje Koritnice, Oreovca i Šljivovika.

Topografska imena za obradive površine u selu: Zmejanci, Zlo čudo, Orašje, Luka, Ravna Šuma.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Srpska osnovna škola u mestu postoji od 1869. godine.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Donja Koritnica živi 188 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 54,9 godina (52,3 kod muškaraca i 57,9 kod žena). U naselju ima 92 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,35.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Rodovi sela: Gžinci, Bačovci, Dančulovci, Spasinci, Džurinci, Tarlinci, Savinci, Ćićenci, Baltijašovci, Vaklinovci, Doksinci, Cajinci, Neinci, Stanićinci, Grnčarevci, Čućinci, Krstinci, Coćinci, Džadžulovci, Grđinci, Boškovići.

Slava sela je Sveti Jeremija.


Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 898
1953. 862
1961. 682
1971. 556
1981. 401
1991. 298 298
2002. 216 216
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
215 99,53%
nepoznato
  
1 0,46%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mihajlo M. Kostić, Koritnica, 1953

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1900. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]