Dragomirešti (Timiš)

Koordinate: 45° 32′ 38″ N 21° 57′ 7″ E / 45.54389° S; 21.95194° I / 45.54389; 21.95194
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dragomirešti
rum. Dragomirești
Naselje
Skyline of Dragomirešti
RO
RO
Dragomirešti
Lokacija u Rumuniji
Koordinate: 45° 32′ 38″ N 21° 57′ 7″ E / 45.54389° S; 21.95194° I / 45.54389; 21.95194
Zemlja Rumunija
OkrugTimiš
OpštinaŠtiuka
Nadmorska visina231 m (758 ft)
Stanovništvo (2002)[1]
 • Ukupno390
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme (UTC+2)
 • Leti (DST)Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3)
Geokod678925

Dragomirešti (rum. Dragomirești) naselje je u Rumuniji u okrugu Timiš u opštini Štiuka.[2][3] Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 231 m.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Po "Rumunskoj enciklopediji" mesto se pominje 1439. godine kao Dragomirfalva. Stara pravoslavna crkva brvnara građena 1754. godine u "Velikom Zorljencu" je preneta tu 1877. godine.

Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto pripada Bukošničkom okrugu, Karansebeškog distrikta. Stanovništvo je bilo vlaško.[4]

Mesto je polovinom 19. veka bilo spahiluk srpske porodice Vlahović "ot Dragomirešća". Plemić Ilarion Vlahović je 1846. godine u Temišvaru kupio Vukovu zbirku srpskih narodnih pesama.[5] Iste godine javlja se i Jovan Rajić "ot Dragomirešća" kao pretplatnik knjige prevedene na srpski jezik.[6] I Janičarij Nikolaj nosi naslov "ot Dragomirešća"; on je 1844. godine priložio u Fond Matice srpske 40 f. Atanasije Deško prenumerant srpske knjige potpisivao se "ot Dragomir" (Dragomirešti), u društvu sa Ilarionom Vlahovićem.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 2002. godine u naselju je živelo 390 stanovnika.[1]

Popis 2002.[uredi | uredi izvor]

Raspodela stanovništva po nacionalnosti 2002.[1]
Rumuni
  
21 5,4%
Ukrajinci
  
366 94,6%

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  2. ^ „The GeoNames geographical database”. 2012. 
  3. ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015. 
  4. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  5. ^ Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pesme", treća knjiga, Beč 1846.
  6. ^ Metastazijev: "Atilij Regul", pozorišna igra, Novi Sad 1846.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]