Epidermis biljaka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Epidermis (grč. επιδερμίδα [epidermída] — epidermida) je biljno tkivo koje pokriva list, cvet, koren i stablo. Ova vrsta tkiva odvaja biljku i spoljašnju sredinu. Epidermis ima nekoliko uloga: štiti biljku od gubitka vode, reguliše promet gasova, sintetiše jedinjenja metabolizma i apsorbuje (naročito u korenu) vodu i mineralne materije. Epidermis najvećeg broja listova ima dorsoventralnu građu, tj. gornja (adaksijalna) i donja (abaksijalna) strana lista imaju različitu građu, a samim tim i funkciju. Sekundarnim debljanjem periderm preuzima ulogu zaštitnog omotača.

Opis[uredi | uredi izvor]

Diagram of fine scale leaf internal anatomy
Diagram of fine scale leaf internal anatomy

Epidermis je sloj ćelija koji je u dodiru sa spoljašnjom sredinom.[1] U starijoj literaturi se može pronaći da ćelije epidermisa lista jesu specijalizovane parenhimske ćelije[2], ali danas se epidermis klasifikuje kao dermalno tkivo. Epidermis je glavni deo dermalnog tkiva listova, kao i stabla, korena, cveta, ploda i semena. Vrlo često je on providan (ćelije epidermisa uopšte ne sadrže hloroplaste, ili ih sadrže u malom broju).

Ćelije epidermisa su strukturalno i funkcionalalno različite. Većina biljaka ima jednoslojni epidermis. Neke biljke poput Ficus elastica i Peperomia imaju višeslojan epidermis usred specifične deobe ćelije protoderma. Ćelije epidermisa su gusto zbijene jedna do druge i biljci daju čvrstinu i zaštitu. Zidovi epidermalnih ćelija nadzemnih delova biljaka sadrže kutin, tj. pokrivene su kutikulom. Kutikula sprečava odavanje vode u atmosferu, dok je nekada pokrivena voskom u tankim slojevima. Sloj voska daje posebnu beličastu ili plavičastu boju listu. Vosak deluje kao barijera za vlagu i štiti biljku od jake sunčeve svetlosti i vetra.[1] Donja (abaksijalna) strana ima tanju kutikulu, dok listovi biljaka koji žive u suvim uslovima često imaju zgusnutu kutikulu koja sprečava odavanje vode transpiracijom.

U epidermalno tkivo se ubrajaju više tipova diferenciranih ćelija:

  • epidermalne ćelije
  • ćelije zatvaračice
  • ćelije pomoćnice
  • izraštaji (trihome)

Epidermalne ćelije su najbrojnije, najveće i najmanje specijalizovane. Kod monokotiledonih biljaka[3][4][5] one su više izdužene u odnosu na dikotiledone.[6][7][8]

Trihome su izraštaji epidermisa. Trihome epidermisa korena jesu korenske dlačice koje su specijalizovane za apsorpciju vode i mineralnih materija.

Kod biljaka kod kojih je prisutno sekundarno debljanje, epidermis korena i stabla biva zamenjen peridermom diferencijacijom felogena.

Stoma[uredi | uredi izvor]

Stoma na listu paradajza pod mikroskopom

Epidermis lista i stabla je pokriven otvorima koji se nazivaju stome, a koji se sastoje od otvora okruženog sa obe strane ćelijama zatvaračicama koje sadrže hloroplaste i od dve do četiri zavisnih ćelija pomoćnica koje ne sadrže hloroplaste. Stoma reguliše promet gasova i vodene pare iz spoljašnje sredine u unutrašnjost lista. Obično abaksijalna (donja) strana sadrži više stoma. Izuzetak jesu plutajući listovi gde se gotovo sve stome nalaze na gornjoj strani. Vertikalni listovi, kao kod trava, često imaju jednak broj stoma na obe strane. Stoma je okružena dvema ćelijama zatvaračicama. Ćelije zatvaračice se razlikuju u sledećim aspektima od ćelija epidermisa:

  • ćelije zatvaračice su pasuljastog oblika, dok su ćelije epidermisa nepravilnog oblika
  • ćelije zatvaračice sadrže hloroplaste, tako da mogu da vrše fotosintezu, dok ćelije epidermisa ne sadrže hloroplaste

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Raven, Peter H.; Evert, Ray F.; Curtis, Helena (1981), Biology of plants, New York, N.Y.: Worth Publishers, str. 427—28, ISBN 978-0-87901-132-1, OCLC 222047616 
  2. ^ Hill, J. Ben; Overholts, Lee O; Popp, Henry W. Grove Jr., Alvin R. Botany. A textbook for colleges. Publisher: MacGraw-Hill 1960
  3. ^ Arber, Agnes (1925). Monocotyledons: a morphological study. Cambridge: Cambridge University Press. 
  4. ^ Bell, Adrian D. (2008) [1991]. Plant Form. An illustrated guide to flowering plant morphology. Oxford University Press. ISBN 9780881928501. 
  5. ^ Bewley, J.Derek; Black, Michael; Halmer, Peter, ur. (2006). The encyclopedia of seeds: science, technology and uses. Wallingford: CABI. ISBN 978-0-85199-723-0. Pristupljeno 15. 12. 2015. 
  6. ^ Takhtajan, A. (jun 1964), „The Taxa of the Higher Plants above the Rank of Order”, Taxon, 13 (5): 160—164, JSTOR 1216134, doi:10.2307/1216134 
  7. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2016), „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV”, Botanical Journal of the Linnean Society, 181 (1): 1—20, doi:10.1111/boj.12385Slobodan pristup 
  8. ^ Cole, Theodor C.H.; Hilger, Hartmut H.; Stevens, Peter F. (2017), Angiosperm Phylogeny Poster - Flowering Plant Systematics (PDF), Arhivirano iz originala (PDF) 2017-05-17. g., Pristupljeno 2017-07-13 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]