Indeksiran jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Indeksirani jezici su klasa formalnih jezika koje je otkrio Alfred Aho[1]; oni su opisani indeksiranim gramatikama a mogu da ih prepoznaju automati sa ugnježdenim stekom.[2].

Indeksirani jezici predstavljaju pravi podskup skupa kontekstno-senzitivnih jezika i pravi nadskup skupova blago kontekstno-senzitivnih jezika i kontekstno-slobodnih jezika. Kvalifikuju se kao apstraktna familija jezika i stoga zadovoljavaju mnoga svojstva zatvorenja. Međutim, oni nisu zatvoreni u odnosu na presek ili komplement.[1] Džerald Gazdar je karakterisao blago kontekstno-senzitivne jezike preko linearnih indeksiranih gramatika.[3]

Klasa indeksiranih jezika ima praktičan značaj u procesiranju prirodnih jezika kao računski prihvatljiva generalizacija kontekstno-slobodnih jezika, jer indeksirane gramatike mogu da opišu mnoga od nelokalnih ograničenja koja se javljaju u prirodnim jezicima.

Primeri[uredi | uredi izvor]

Sledeći jezici jesu indeksirani ali nisu kontekst-slobodni:

[3]
[2]

Ova dva jezika su indeksirana ali nisu čak ni blago kontekstno-senzitivni po Gazdarovoj karakterizaciji:

[2]
[3]

Sa druge strane, sledeći jezik nije indeksiran[4]:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Aho, Alfred (1968). „Indexed grammars—an extension of context-free grammars”. Journal of the ACM]]. 15 (4): 647—671. doi:10.1145/321479.321488. 
  2. ^ a b v Partee, Barbara; Alice ter Meulen, and Robert E. Wall (1990). Mathematical Methods in Linguistics. Kluwer Academic Publishers. str. 536–542. ISBN 978-90-277-2245-4. 
  3. ^ a b v Gazdar, Gerald (1988). „Applicability of Indexed Grammars to Natural Languages”. Ur.: U. Reyle and C. Rohrer. Natural Language Parsing and Linguistic Theories. str. 69–94. 
  4. ^ Gilman, Robert (1996). „A shrinking lemma for indexed languages”. Theoretical Computer Science. 163 (1-2): 277—281. doi:10.1016/0304-3975(96)00244-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]