Indijska kuhinja
Ovaj članak je nedovršen. |
Indijska kuhinja sastoji se od raznih regionalnih i tradicionalnih kuhinja poreklom sa indijskog potkontinenta. S obzirom na raznolikost tla, klime, kulture, etničkih grupa i zanimanja, ove kuhinje se značajno razlikuju i koriste lokalno dostupne začine, začinsko bilje, povrće i voće. Na indijsku hranu takođe jako utiče religija, posebno hinduizam, kulturni izbori i tradicije.[1] Vekovi islamske vladavine, posebno Mogola, takođe su uveli jela poput samose i pilava.[2]
Istorijski događaji poput invazija, trgovinskih odnosa i kolonijalizma odigrali su ulogu u uvođenju određene hrane u ovu zemlju. Kolumbijsko otkriće Novog sveta donelo je Indiji niz novog povrća i voća. Jedan broj njih, poput krompira, paradajza, čilija, kikirikija i Guave, postali su osnovni proizvodi u mnogim regionima Indije.[3] Indijska kuhinja oblikovala je istoriju međunarodnih odnosa; trgovina začinima između Indije i Evrope bila je primarni katalizator evropskog doba otkrića.[4] Začini su se kupovali iz Indije i njima se trgovalo po Evropi i Aziji. Indijska kuhinja uticala je na druge kuhinje širom sveta, posebno na one iz Evrope (posebno Britanije), Bliskog istoka, Južne Afrike, Istočne Afrike, Jugoistočne Azije, Severne Amerike, Mauricijusa, Fidžija, Okeanije i Kariba.[5][6]
Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]
Indijska kuhinja sastoji se od širokog spektra regionalnih i tradicionalnih kuhinja. S obzirom na raznolikost u tipu tla, klimi, kulturi, etničkim grupama i zanimanjima, ove kuhinje se međusobno znatno razlikuju, po regionima, jer se koriste lokalno dostupne začine, začinsko bilje, povrće i voće. Na način ishrane i pripremanje specifičnih indijskih jela uticalo je fiđe činilaca:
- religija, posebno hinduistički kulturni izbori i tradicija, [traži se izvor] i islama vladavina, posebno vladavina Mongola,
- dolazak Portugalaca na indijske jugozapadne obale,
- britanska višedecenijska vladavina.
-
Stranica iz Nimatnama-i-Nasiruddin-Shahi , knjige delicija i recepata. To dokumentuje likovnu umetnost pravljenja kheer-a .
-
Srednjovekovni indijski rukopis Nimatnama-i-Nasirudin-Shahi (oko 16. veka) koji prikazuje sarvirane samose.
-
Kozica sa ribom Rohu, slika Kalighat. Slatkovodne ribe i rakovi su osnovna prehrana u istočnim regionima, istaknuto u Bengalu.
Osnovne karakteristike obroka[uredi | uredi izvor]
Temelj tipičnog indijskog obroka su žitarice kuvane na jednostavan način, dopunjene ukusnim slanim jelima. [traži se izvor] Ovo poslednje uključuje sočivo, mahunarke i povrće začinjeno đumbirom i belim lukom, ali takođe i pronicljivijom kombinacijom začina koji mogu sadržati korijander, kim, kurkumu, cimet, kardamon i drugima kako je navedeno u mnogim kulinarskim konvencijama. [traži se izvor]
U stvarnom obroku, indijski servirung ima oblik pladnja ili talija, sa centralnim mestom za kuvane žitarice, one periferne, često u malim zdelicama, za ukusnu pratnju, tako da se hrana unosi mešanjem - na primer pirinča i sočiva - ili preklapanjem jednog - poput hleba - oko drugog, poput kuvanog povrća. [traži se izvor]
Značajna karakteristika indijske hrane je postojanje niza prepoznatljivih vegetarijanskih kuhinja, od kojih je svaka karakteristika geografske i kulturne istorije njenih pristalica. [traži se izvor] Pojava ahimse ili izbegavanje nasilja nad svim oblicima života u mnogim verskim redovima rano u indijskoj istoriji, posebno upanišadijskom hinduizmu, budizmu i džainizmu, smatra se značajnim faktorom prevaladavanja vegetarijanstva među segmentima Hinduističkog stanovništva, posebno u južnoj Indiji, Gudžaratu i pojasu koji govori hindski u severnoj i centralnoj Indiji, kao i među džainima. [traži se izvor] Među ovim grupama oseća se jaka nelagodnost pri pomisli da se jede meso,[traži se izvor] i doprinosi niskoj proporcionalnoj konzumaciji mesa ukupnoj ishrani u Indiji. [traži se izvor]
Za razliku od Kine, koja je znatno povećala potrošnju mesa po stanovniku u godinama povećanog ekonomskog rasta, u Indiji su jake dijetetske tradicije doprinele da mlekarstvo, a ne meso, postane preferirani oblik konzumacije životinjskih proteina koji prati veći ekonomski rast.
U poslednjem milenijumu, najznačajniji uvoz tehnika kuvanja u Indiju dogodio se tokom Mongoskog carstva. Uzgoj pirinča proširio se mnogo ranije iz Indije u centralnu i zapadnu Aziju; međutim, tokom mogulske vladavine jela, kao što je pilav, ] razvila su se u međuvremenu tokom Abasidskog kalifata,[traži se izvor] i tehnike kuvanja, poput mariniranja mesa u jogurtu, proširile su se u severnu Indiju iz severozapadnih regiona. [traži se izvor] Jednostavnom persijskom jogurtu - marinadi počeli su da se dodaju luk, beli luk, bademi i začini. [traži se izvor] Pirinač uzgajan na jugozapadu glavnog grada Mogula, Agra, koja je u islamskom svetu postao poznata po finim zrnima, delimično je kuvana i slagan naizmenično sa sotiranim mesom, i u čvrsto zapečaćenom lonacu je sporo kuvan prema drugoj persijskoj tehnici kuvanja. Tako se proizvelo ono što je danas postalo indijski birjani, [traži se izvor] odlika svečanih trpeza u mnogim delovima Indije. [traži se izvor]
U hrani koja se služi u restoranima u urbanoj severnoj Indiji i na međunarodnom nivou, raznolikost indijske hrane delimično je prikrivena dominacijom pandžapske kuhinje. To je velikim delom izazvano preduzetničkom reakcijom ljudi iz regije Pendžab koji su raseljeni podelom Indije 1947. godine i koji su u Indiju stigli kao izbeglice. [traži se izvor] Identifikacija indijske kuhinje sa piletinom tandoori - kuvanom u tanduri peći, koja se tradicionalno koristila za pečenje hleba u ruralnom Pendžabu i regionu Delhi, posebno među muslimanima, ali koja je poreklom iz Centralne Azije - datira iz ovog perioda. [traži se izvor]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Dias (1996). Steward, The. Orient Blackswan. str. 215. ISBN 978-81-250-0325-0.
- ^ Gesteland, Richard R.; Gesteland, Mary C. (2010). India: Cross-cultural Business Behavior : for Business People, Expatriates and Scholars. Copenhagen Business School Press DK. ISBN 978-87-630-0222-6. str. 176.
- ^ Balasubramanian, D (16. 10. 2008). „Potato: historically important vegetable”. The Hindu. Chennai, India. Arhivirano iz originala 20. 10. 2008. g. Pristupljeno 26. 6. 2012.
- ^ Cornillez, Louise Marie M. (proleće 1999). „The History of the Spice Trade in India”.
- ^ „Nasi, Kari, Biryani & Mee”. Veg Voyages. Arhivirano iz originala 28. 06. 2009. g. Pristupljeno 23. 6. 2009.
- ^ „Asia Food Features”. Asiafood.org. Arhivirano iz originala 25. 5. 2001. g. Pristupljeno 23. 6. 2009.
- ^ Staelens, Stefanie. „The Bhang Lassi Is How Hindus Drink Themselves High for Shiva”. Vice.com. Pristupljeno 10. 8. 2017.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Indijska kuhinja na Vikimedijinoj ostavi