Intraabdominalni pritisak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Intraabdominalni pritisak (IAP) je funkcija odnosa akumulacije tečnosti unutar abdominalne (trbušne) šupljine i komplijanse abdomena[1]. Kriva pritisak - volumen za abdominalnu šupljinu nije pravolinijska[2]. Kao posledica opadanja komplijanse abdomena, dok se tečnost postepeno nakuplja u peritonealnoj duplji, kao poslediaca nastaje brže povećanje i veća vrednost intraabdominalnog pritiska.

Povišen IAP ili intraabdopminalnu hipertenziju (IAH) Svetska asocijacija za abdominalni kompartment sindrom (AKS) (WSAC) definisala je kao; produženo ili ponovljeno patološko povišenje intraabdominalnog pritiska iznad 12 mmHg[3].

Vrednosti IAP i IAH[uredi | uredi izvor]

Konsenzusom određene vrednosti pritiska u intrabdominalnoj hipertenziji (IAH) i abdominalnom kompartment sindromu (ACS)
World Society of the Abdominal Compartment Syndrome[4]
Uslov Određen intraabdominalni pritisak
Normalno
< 12 mmHg
IAH
I stepen
12-15 mmHg
II stepen
16-20 mmHg
III stepen
21-25 mmHg
IV stepen
>25 mmHg
ACS
  • >20 mmHg + oštećenje novog organa
  • APP*< 60 mmHg + oštećenje novog organa
IAH = Intraabdominalna hipertenzija
ACS = Abdominalni kompertment sindrom
APP = Abdominalni perfuzioni pritisak
*Znači, arterijski pritisak minus intraabdominalni pritisak

Normalne vrednosti IAP

Normalne vrednosti intraabdominalnog pritiska kreću se oko 6,5 mmHg, variraju tokom disanja, a rastu sa povećanjem indeksa telesne mase.

Prema konsenzusu iz 2007 Svetske asocijacija za abdominalni kompartment sindrom (AKS) (WSAC) sve vrednosti intraabdominalnog pritiska koje su < 12 mmHg smatraju se normalnim[4].

Intraabdopminalna hipertenzija (IAH)

Burč je sa saradnicima definisao gradusni sistem za intraabdopminalnu hipertenziju (IAH) u četiri stepena[5]:

  • Prvi stepen (7,5-11 mmHg),
  • Drugi stepen (11-18 mmHg),
  • Treći stepen (18-25 mmHg),
  • Četvrti stepen (>25 mmHg).

Nešto kasnije, je Svetska asocijacija za abdominalni kompartment sindrom (AKS) (WSAC) ovaj sistem graduisanja IAP i IAH-a izmenila sa namerom da poveća njegovu kliničku senzitivnost na sledeći način: (vidi tabelu desno)[4][6]

Povećanjem vrednosti abdominalnog pritiska raste i verovatnoća od nepovoljnog događaja i popuštanja organa. Generalno, prihvaćeno je da IAP veći od 25 mmHg dovodi bolesnike do većeg rizika od nastanka sindroma multiplog organskog popuštanja (MOFS) i AKS. Takođe, verovatnoća od nastanka MOFS je veća, a za preživljavanje manja kada je abdominalni perfuzioni pritisak (APP) u rasponu 50-70 mmHg[7][8]

Merenje IAP[uredi | uredi izvor]

Merenje IAP može se obaviti;

  • direktnim intraperitonealnim kateterom spojenim na transđuser ili manometar, sličnom instrumentu za laparoskopiju
  • indirektnim metodama (koje su jednostavnije i brže) preko mokraćne bešike, rektuma, uterusa, donje vene kave, želuca,[9]

Bez obzira na to koji se metod koristi, merenje IAP trebalo bi obaviti na kraju ekspirijum, u ležećem položaju, kada je obezbeđena potpuna relaksacija mišića trbušnog zida, sa izbaždarenim i nulovanim tranđuserom na srednjoj aksilarnoj liniji[10].

Merenje IAP kroz mokraćnu bešiku danas je u širokoj upotrebi, a prvi su ovu metodu opisali Kron i sar.[10].[11] Metoda se pokazala kao laka, brza i jeftina za izvođenje.

U slučaju da je plasiranja katetera u mokraćnoj bešici, kontraindikovano, usled povrede bešike, karličnog hematoma itd, IAP se može meriti ezofagealnim balon kateterom plasiranim u želudac, i spojenim za manometar ili za transđuser sa meračem pritiska[10].

Neke studije pokazale su da pritisak u mokraćnoj bešici ne pokazuje aktuelnu vrednost IAP, pa zato predlažu dalja istraživanja koja će omogućiti pronalaženje boljeg načina za tačno merenje IAP[12]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Boško Milev, Darko Mirković, Mihailo Bezmarević, Sidor Mišović , Miroslav Mitrović, Milan Jovanović, Liljana Mirković, Borka Milev, Dejan Radenković. Intra-abdominal hypertension and abdominal compartment syndrome, VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 67, Broj 8 SEMINAR PRAKTIČNOG LEKARA, Pristupljeno 8. 4. 2013.
  2. ^ Barnes GE, Laine GA, Giam PY, Smith EE, Granger HJ. Cardiovascular responses to elevation of intra-abdominal hydrostatic pressure. Am J Physiol 1985; 248: R208–13.
  3. ^ English W. Abdominal compartment syndrome. Tutorial of the week number 120. [cited 2008 December 1]. Available from: englishwilliam@hotmail.com
  4. ^ a b v Malbrain ML, Cheatham ML, Kirkpatrick A, Sugrue M, Parr M, De. Waele J, et al. Results from the international conference of experts on intraabdominal hypertension and abdominal compartment syndrome. II. Recommendations. Intensive Care Med 2007; 33: 951–62.
  5. ^ . Burch JM, Moore EE, Moore FA, Franciose R. The abdominal compartment syndrome. Surg Clin North Am 1996; 76: 833–42
  6. ^ Cheatham ML. Abdominal compartment syndrome: pathophysiology and definitions. Scand J Trauma Resusc Emerg Med 2009; 17: 10.
  7. ^ Orlando III R, Hartford C, Virginia AE, Portland Me, Lenworth MJ,Stadelmann KW, et al. The Abdominal Compartment Syndrome. Arch Surg 2004; 139: pp.415–22.
  8. ^ Cullen DJ, Coyle JP, Teplick R, Long MC. Cardiovascular, pulmonary, and renal effects of massively increased intra-abdominalpressure in critically ill patients. Crit Care Med 1989; 17: 118–21
  9. ^ Johna S, Taylor E, Brown C, Zimmerman G. Abdominal compartment syndrome: does intra-cystic pressure reflect actual intraabdominal pressure? A prospective study in surgical patients. Crit Care 1999; 3:135–8.
  10. ^ a b v Hunter JD. Abdominal compartment syndrome: an under diagnosed contributory factor to morbidity and mortality in the critically ill. Postgrad Med J 2008; 84: 293–8.
  11. ^ Kron IL, Harman PK, Nolan SP. The measurement of intraabdominal pressures as a criterion for abdominal reexploration. Ann Surg 1984; 199: 28–30.
  12. ^ Pleva L, Sir M, Mayzlik J. Abdominal compartment syndrome in polytrauma. Biomed Pap Med Fac Univ Palacky Olomouc Czech Repub 2004; 148(1): 81–4.


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).