Kartaginski sabor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pomesni sabor Kartaginski je održan 419. godine u Kartagini, u severnoj Africi. Kanoni, njih sto tridest tri, koliko ih se vodi pod ovim saborom, zapravo pripadaju čitavom nizu sabora držanih u Kartagini. Pored ovih kanona, postoji još pet tekstova koji im se pridodaju, a koje neki broje kao kanone 134-138. Zanimljivo je da se ovaj sabor u nekim svojim kanonima bavi pitanjem prvenstva rimske katedre. On je priznaje za «prvu», ali nikako ne smatra da je ona iznad drugih pomesnih crkava[1].

Saboru je prisustvovalo 217 episkopa, kojima je predsedavao Aurelije, arhiepiskop Kartagine, a papini legati bili su Favstin, episkop Picene Potentia, i prezviteri Filip i Azel.

Povod za sazivanje sabora bila je apel papi jednog sveštenika osuđenog u Kartagini, kojeg je papa uzeo u zaštitu i hteo da ga oslobodi. Sabor je razmatrao pitanje prava rimskog episkopa da razmatra žalbe na odluke sabora Kartaginske crkve i u svojoj poruci papi nije mu priznao takvo pravo.

Pored razmatranja pitanja koje je poslužilo kao povod za sazivanje Sabora, episkopi su proučavali i revidirali kanone prethodnih sabora. Sabor u Kartagini je odobrio 121 pravilo iz pravila prethodnih sabora i dodao im 12 novih. Ova pravila se nalaze u svim zbornicima crkvenog prava Pravoslavne crkve.

Zbog činjenice da su sastavljači kanonskih zbornika različito formirali spisak pravila Kartaginskog sabora, dele ili kombinujući svoje tekstove, njihov broj varira: u atinskoj sintagmi ima 133 kanona, u kormilarskoj knjizi – 134, u Pidalion – 141, u „Knjizi pravila” – 147, u „Kodek Kanonum vetus eklesiae Romane” – 105. U slovenskim zemljama pravila Kartaginskog sabora bila su raspoređena sa različitim tumačenjima[2].

Izbori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pravila Svяtыh Apostolov i Vselenskih soborov s tolkovaniяmi - svящennoispovednik Nikodim (Milaš) - čitatь, skačatь”. azbyka.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-12-01. 
  2. ^ Sirenov, A.V. (2023-08-15). „NEKROPOLЬ SUZDALЬSKOGO ROŽDESTVENSKOGO SOBORA V XVI–XVII vv.”. DREVNЯЯ RUSЬ. VOPROSЫ MEDIEVISTIKI (1(91)). ISSN 2071-9574. doi:10.25986/iri.2023.91.1.021. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]