Keče

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Primeri nošenja keče kod Albanaca i Srba
Albanski bubnjar nosi keče.
Knez Pavle kao dečak oko 1904. godine u starosrbijanskoj-torlačkoj narodnoj nošnji.

Keče (alb. Qeleshe) je tradicionalna kapa današnjih albanskih muškaraca. Prave se od jednog komada filca i neofarbanog pamuka. Ime potiče od albanske reči za pamuk.

U ranija vremena, današnja tradicionalna albanska, bila je srpska narodna nošnja starosrbijanske-torlačke regije. Ivan Jastrebov je zapisao da je nošnja Fanda tj. uopšte Dukađinaca, gotovo sasvim ista kao nošnja Maćana, Šaljana … uske gaće, bele kapice… to je čisto srpska odeća iz starih vremena.[1]

Ivan Jastrebov (pišući o oblasti Mat) zapisao da je selo Ljura bilo poznato po proizvodnji crnog valjanog sukna za arnautski đurdin - poznatu arnautsku džoku s kratkim rukavima i sa dodatkom za pokrivanje glave. Kažu da je Arnauti nose u znak žalosti za Skenderbegom. To mišljenje je kod Arnauta rasprostranjeno isto kao kod Crnogoraca mišljenje da oni njihove kapice (fesove) sa crnim obodom nose u znak tuge i žalosti zbog propasti carstva na Kosovu polju. On smatra da je takvo tumačenje proizvod mašte patriota, koji su od Evropljana usvojili manir da ožalošćenost ispolje crninom na kapi. Crnogorcima nije na um padalo ispoljavati žalost za padom srpskog carstva vezivanjem crne marame oko fesa. Kod Arnauta, Crnogoraca i Starosrbijanaca se žalost ispoljavala nebrijanjem brade duže vreme. Turci su raji zabranjivali nositi crvenu boju, hrišćani su oko fesa vezivali crnu maramu isto kao i Turci zelenu tkaninu. Tamo je malo-pomalo ušao u modu običaj da se opšiva crnom svilenom tkaninom, zahvaljujući evropskim krojačima. Arnauti su po primeru Crnogoraca nastavili istu praksu samo što je žalost bila ne za Kosovom nego Skenderbegom. Arnauti su sa izradom džoke počeli ne tako davno od doba Jastrebova, kako su ga uveravali sami Ljurani. [2]

Pobednik u Beogradu

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Ivan Meštrović je izvajao poznatu statuu Pobednika sa ovom belom kapom na glavi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 390. Beograd: Službeni glasnik. 
  2. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 464., 465. Beograd: Službeni glasnik. 

Literatura[uredi | uredi izvor]