Kunstkamera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kunstkamera
Кунстка́мера
Kunstkamer na obali reke Neve
Osnivanje1727.
LokacijaSankt Peterburg
 RUS
Broj predmeta2000000
OsnivačPetar Veliki
DirektorGolovnёv Andreй Vladimirovič
KustosPaulюs Raйner, Franc Kіrhveger, Katя Šmіc fon Ledebur, Konrad Šlegelь
AdresaUniversitetskaя naberežnaя, dom 3
Veb-sajthttp://www.kunstkamera.ru/

Kunstkamera (rus. Кунстка́мера) je prvi muzej u Rusiji. Osnovan je od strane Petra Velikog i završen 1727. godine, u Kunstkamerovoj zgradi nalazi se Muzej antropologije i etnografije Petra Velikog, sa zbirkom od skoro dva miliona predmeta. Nalazi se na univerzitetskoj obali u Sankt Peterburgu, okrenut prema Zimskom dvoru.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kunstkamera 1740-ih

Kunstkamer je osnovao Petar Veliki na obali reke Neve. Obrađena barokna zgrada koju je dizajnirao Georg Johan Maternovi, završen je do 1727. Kamen temeljac za Kunstkamer postavljen je 1719. godine. Naziv Kunstkamer potiče iz nemačkog jezika. Kunstkamer se često posmatra kao slučajna kolekcija nekonzistentnih retkosti, ali čini se da su kolekcije prikupljene po dobro osmišljenom planu. Glavni interes Petra Velikog bio je u prirodi.

Petar Veliki je podstakao istraživanje deformiteta, pokušavajući da deblokira sujeverni strah od čudovišta.[1]

Godine 1716. Petar je osnovao Mineralni kabinet u Kunstkameru, deponujući tamo zbirku od 1195 minerala, koju je kupio od Gotvalda, Danzigovog doktora. Kolekcija je obogaćena ruskim mineralima. Bio je to prethodnik Prirodnjačkog muzeja Fersman, sada sedište u Moskvi. Kada posetilac prođe prostorije sa uzbudljivim etnološkim kolekcijama koje su sa svih kontinenata doneli ruski antropolozi od 18. do 20. veka, naići će na salu sa nazivom: „Prve prirodnjačke kolekcije Kunstkamere“ (rus. „Первые естественнонаучные коллекции Кунсткамеры“) u kojoj se nalazi najstarija muzejska zbirka, koju je sakupio lično Petar Veliki početkom 18. veka.

Na starinskim policama u stotinama staklenih tegli u rastvoru stoje delovi ljudskih tela i embriona ukrašenih cvećem, morskim stvorenjima i malim čipkanim prekrivačima. U drugim teglama stoje preparirana novorođena deca i delovi njihovih tela sa svim mogućim vrstama deformiteta. Među vitrinama su raspoređeni mali kosturi sijamskih blizanaca sraslih na najrazličitije načine i preparirana nakazna mladunčad raznih životinja.

Muzej antropologije i etnografije[uredi | uredi izvor]

Tokom 1830. godine kolekcije Kunstkamere bile su raspoređene u novoosnovane imperijalne muzeje. Prvobitno su postojali odvojeni muzeji za antropologiju i etnografiju, ali je 5. decembra 1878. godine odlučeno da se spoje u jedinstveni muzej koji je imenovan 10. novembra 1879. godine. Tek 1887. godine muzej je konačno dobio svoju vlastitu izložbu. Dana 23. septembra 1889. godine otvorena je prva izložba jedinstvenog muzeja.

Misaoni epicentar[uredi | uredi izvor]

Posetilac koji dođe u Kunstkameru, nalazi se zapravo, u filozofskom epicentru jedne od najvažnijih raskrsnica ruske intelektualne, a time i opšte istorije. Naime, neobična kolekcija stoji u korenu ruske nauke i novog identiteta ruske nacije koji je odlikovan ogromnom misaonom energijom Petra Velikog. Da bi kolekcija bila što bogatija, Petar Veliki je doneo ukaz "O donošenju rođenih nakaza, kao i pronađenih neobičnih stvari". Za svaku ljudsku ili životinjsku nakazu plaćao je 10 rubalja-što je za to vreme predstavljalo mnogo novca. Kako bi što više ljudi dolazilo da vidi njegov veoma "čudesni prizor" (rus. зело дивно!) svako ko bi pogledao eksponate poslužen je kafom, čašicom votke ili mađarskim vinom.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Zgrada (muzej) postavljen je 1718. godine. Izgradnju je nadgledao arhitekta Matarnovi, koji je projektovao zgradu. Od 1719. do 1724. godine, počev od već završenih fondacija, izgradnju vodi Gerbel. Arhitekta je napravio brojne izmene u projektu: mali krov, krunisan galerijom, zamenjen je visokim krovom s prelomom dva ugla; Ugaoni odlivci dobijaju glatke zidove i završavaju sa velikim baroknim pedimentima sa volutama; krovni klizači dva krila zgrade su izolovani od volumena kule, maksimizujući ga; Umesto niske kule, pojavljuje se još jedan sloj sa kupolom.

Posle smrti Gerbela 1724. godine, rad je vodio arhitekta Kiaveri. Zbog otkrivenih nedostataka u dizajnu, odlučeno je ponovno postaviti centralni deo. Godine 1726. u još nedovršenoj zgradi prevezene su kolekcije. Od 1729. godine, pod rukovodstvom Zemtsova, unutar zgrade su izvršene razne "popravke i izmene". Sa instalacijom 12 statua severne i južne fasade 1735. godine, zgrada je konačno završena.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Driessen-Van het Reve, J.J. (2006) De Kunstkamera van Peter de Grote. De Hollandse inbreng, gereconstrueerd uit brieven van Albert Seba en Johann Daniel Schumacher uit de jaren 1711–1752. English summary. pp. 335–336.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]