Kšanje

Koordinate: 42° 01′ 44″ S; 21° 56′ 35″ I / 42.0289° S; 21.9431° I / 42.0289; 21.9431
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kšanje
mkd. К'шање
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaKumanovo
Stanovništvo
 — (2002)48
Geografske karakteristike
Koordinate42° 01′ 44″ S; 21° 56′ 35″ I / 42.0289° S; 21.9431° I / 42.0289; 21.9431
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina570 m
Kšanje na karti Severne Makedonije
Kšanje
Kšanje
Kšanje na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1309
Pozivni broj031
Registarska oznakaKU

Kšanje (mkd. К'шање) je seosko naselje u Severnoj Makedoniji, u severnom delu države. Kšanje pripada opštini Kumanovo.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Kšanje je smešteno u severnom delu Severne Makedonije. Nalazi se na oko 2 km od regionalnog puta Kumanovo - Sveti Nikole, odnosno prevoja Karaula (518 metara n. v.). Od najbližeg grada Kumanova, selo je udaljeno 28 km, jugoistočno.

Naselje Kšanje se nalazi na južnoj granici sredorečke oblasti. Selo je smešteno na mestu spajanja Gradištanske planine (jugozapadno) i planine Mangovice (jugoistočno), na približno 570 metara nadmorske visine. Ovaj niskoplaninski prostor predstavlja razvođe između Kumanovske kotline, na severozapadu i Ovčeg polja, na jugu.

Vododelnica između slivova Pčinje i Bregalnice proteže se na oko 1 kilometar južno od Kšanja, pravcem Perica - Babin Grad. Kšanjski Dol je povremeni tok koji otiče ka zapadu i zajedno sa drugim vodotocima severnih ogranaka Gradištanske planine, čini levu pritoku Pčinje.[1]

Mesna klima je umerenokontinentalna.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

U selu je februara 1896. godine bilo 75 srpskih kuća.[2]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 1900. godine selo je imalo oko 420 stanovnika.[3]

Kšanje je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imalo 48 stanovnika.

Većinsko stanovništvo u naselju su etnički Makedonci (100%).

Pretežna veroispovest mesnog stanovništva je pravoslavlje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Topografske karte: List Skopje, 1:300.000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1989. i List Kumanovo 4, 1:50.000, VGI, 1985.
  2. ^ "Delo", Beograd 1899. godine
  3. ^ Kъnčov, Vasil. „Makedoniя. Etnografiя i statistika“. Sofiя, 1900, str. 216.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]