Lažne skorpije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lažni škorpioni
Vremenski raspon: 380–0 Ma devondanas
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Podtip: Chelicerata
Klasa: Arachnida
Red: Pseudoscorpiones
Haeckel, 1866
Natporodice

Lažni škorpioni[1] ili lažne skorpije (Pseudoscorpionida, Pseudoscorpiones) su veoma sitne, do 8 mm dužine, paukolike životinje iz klase arahnida koje jako podsećaju na skorpije. Rasprostranjene su na svim kontinentima i dosta su česte, ali zbog malih dimenzija ostaju nezapažene. Poznato je i opisano preko 3.000 vrsta lažnih skorpija. Žive na skrovitim, tamnim mestima, u pećinama, ispod lišća i kamenja, pod korom starog drveća, u gnezdima ptica i sisara, na travnatim površinama pa čak i u starim knjigama, slikama.

Opis[uredi | uredi izvor]

Telo je podeljeno na dva regiona:

Od skorpija se razlikuju po tome što nemaju postabdomen (redukovan je). Helicere su im dobro razvijene kao i kleštoliki pedipalpi. Otrovne žlezde se nalaze u osnovi pedipalpa, a na njihovim vrhovima se ove žlezde izlivaju. Hrane se sitnim zglavkarima tako što ih hvataju pedipalpima, koji su uvek istureni ka napred, i ubijaju ubrizgavajući otrov, a zatim se žrtva raskida helicerama i počinje maceriranje i predvarenje. Polusvarena hrana se usisava prednjim crevom.

Na vrhu pokretnog članka helicera otvaraju se kanali paučinaste žlezde. Sekret ovih žlezda služi za pravljenje gnezda.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Red Pseudoscorpiones deli se na podredove:

  • Chtthoniinea
  • Neobisiinea
  • Cheliferinea

U Srbiji živi više vrsta lažnih skorpija:

Familije[uredi | uredi izvor]

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Vrste[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Mark Harvey (2011). Pseudoscorpions of the World
  • Joseph C. Chamberlin (1931): The Arachnid Order Chelonethida. Stanford University Publications in Biological Science. 7(1): 1–284.
  • Clarence Clayton Hoff (1958): List of the Pseudoscorpions of North America North of Mexico. American Museum Novitates. 1875. PDF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jun 2007)
  • Max Beier (1967): Pseudoscorpione vom kontinentalen Südost-Asien. Pacific Insects 9(2): 341–369. PDF
  • Peter Weygoldt (1969). The biology of pseudoscorpions. Harvard University Press, Cambridge. ISBN 9780674074255. 
  • P. D. Gabbutt (1970): Validity of Life History Analyses of Pseudoscorpions. Journal of Natural History 4: 1–15.
  • W. B. Muchmore (1982): Pseudoscorpionida. In "Synopsis and Classification of Living Organisms." Vol. 2. Parker, S.P.
  • J. A. Coddington, S. F. Larcher & J. C. Cokendolpher (1990): The Systematic Status of Arachnida, Exclusive of Acari, in North America North of Mexico. In "Systematics of the North American Insects and Arachnids: Status and Needs." National Biological Survey 3. Virginia Agricultural Experiment Station, Virginia Polytechnic Institute and State University.
  • Mark S. Harvey (1991): Catalogue of the Pseudoscorpionida. (edited by V . Mahnert). Manchester University Press, Manchester.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]