Madriju-Klaror-Perafita

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Madriju-Klaror-Perafita
Svetska baština Uneska
Zvanično imeDolina Madriju-Klaror-Perafita
MestoEnkamp, Andorra la Vella, San Žulija de Lorija, Escaldes-Engordany, Andora Uredi na Vikipodacima
Koordinate42° 29′ 32″ S; 1° 35′ 40″ I / 42.492147° S; 1.594426° I / 42.492147; 1.594426
Površina4.247 ha (457.100.000 sq ft)
Kriterijumkulturna: v
Referenca1160bis
Upis2004. (28. sednica)
Dodatni upis2006.
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/1160/

Madriju-Perafita-Klaror dolina je glečerska dolina na jugoistoku Andore. Ima površinu od 42,47 km², što je oko 9% ukupne površine Andore, i deo je drugog po veličini vodnog razvođa u Andori. Ova izolovana dolina je raj za retke i ugrožene vrste, a odnedavno se smatra „duhovnim srcem“ Andore. To je prvo, i za sada jedino mesto, Uneskove svetske baštine Andore, stavljeno na listu 2004. godine.

Dolina je glečerski predeo, s pašnjacima, stenovitim liticama, i dubokim šumovitim udolinama. Planinski visovi je okružuju s juga, istoka i zapada, zapadni deo se graniči sa Španijom, a na severu je velika strmina koja se spušta u dolinu reke Valira. Odsečena je od ostatka Andore i do nje se može doći samo pešačkom stazom. Naselja, terasasta polja, staze i ostaci obrade gvožđa svedoče kako su prirodna bogatstva visokih Pirineja korišćena više od 700. godine, uz klimatske promene, ekonomski razvoj i promene društvenih odnosa.

Dva mala seoca, Entremesaigues i Ramio, nalaze se u uzanom dnu doline. Do pre 50 godina bila su nastanjena čitave godine, ali sada su nastanjena samo leti. Ukupno ima 12 kuća, sagrađenih od lokalnog granita sa krovovima od škriljca. Svaka kuća ima veliki ambar za skladištenje žitarica i sena. Kuće i okućnice su jedina privatna svojina, što je jedva 1% od ukupne površine doline.

Naselja su okružena terasastim poljima, na kojima se gajila pšenica i raž, ali sada se koriste uglavnom za napasanje stoke. Viša polja ustupaju prostor šumi, koja danas pokriva područja na kojima se u srednjem veku gajila vinova loza. Šume, koje su opštinska svojina, korišćene su za proizvodnju ćumura do 19. veka.

U dolini se, na obalama reke Madriju, talilo gvožđe od lokalne gvozdene rude. Kovačnice, tipične za Pirineje, napuštene su 1790.

Leti se na pašnjacima napasaju ovce, krave i konji, na zemljištu koje je opštinska svojina od srednjeg veka. Pastiri provode leto u malim kamenim skloništima sa krovoima od busenja.

Staze povezuju dolinu sa dolinom Rusijon ka istoku, Langdokom ka severu i Katalonijom ka jugu; staze popločane kamenom povezuju dolinu sa središtem Andore.

Posle perioda nebrige, mnoge od građevina, kao što su pastirska skloništa, staze i zidovi terasastih polja su poslednjih godina obnovljeni. Nema planova da se napravi prilazni put, a namera je da se zemlja koristi kao posebno područje za gajenje kvalitetne stoke i ograničeni turizam.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]