Pređi na sadržaj

Marvan II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kalifat godine 750. na kraju Marvanove vladavine

Marvan ibn Muhamed ibn Marvan ili Marvan II (688 - 6. avgust 750) (arapski: مروان بن محمد بن مروان بن الحكم / ALA-LC: Marwān bin Muḥammad bin Marwān bin al-Ḥakam) bio je omejadski kalif koji je vladao od 744. do 750. Poznat je kao poslednji "univerzalni" omejadski kalif, odnosno poslednji koji je vladao iz Damaska.

Bio je sin kalifa Marvana I godine 731/732.[1] je imenovan za guvernera Jermenije, pa je vodio borbe sa Alanima. Godine 743. je, pak, umro kalif Hišam i nasledio ga je El Valid II, koji je izazvao nezadovoljstvo svojim pijančenjem i nemoralom. Marvan mu je upočetku bio odan pa je pismom nastojao da odgovori rodbinu i prijatelje koji su planirali puč. Kada je el-Valid zatvorio i mučio popularnog generala Sulejmana ibn Hišama, i kada se protiv el-Valida okrenuo njegov brat Jezid, Marvan je odlučio da interveniše sa svojom vojskom. U blizini Damaska je porazio el-Valida, pri čemu je kalif poginuo. Novim je kalifom postao Jezid, a Marvan je proglašen guvernerom severnog Iraka. Međutim, već u oktobru je Jezid umro. Marvan je odbio da prihvati Jezidovog dezigniranog naslednika Ibrahima kao novog kalifa, što je dovelo do novog građanskog rata. Marvan i njegove pristalice su u decembru 744. odnele pobedu nad Ibrahimovim lojalistima pa je tako Marvan postao novi kalif.

Marvanova šestogodišnja vladavina je bila obeležena stalnim, i na kraju, neuspešnim pokušajima da uspostavi svoju vlast na teritoriju celog Kalifata, gde je autoritet Omejadske dinastije prethodnih decenija bio načet kako vojnim porazima i dinastijskim sukobima, tako i dubokim nezadovoljstvom šijita, haridžita i ne-arapskih muslimana. U Iraku je izbio haridžitski ustanak El Dahak ibn Kajs el Šajbanija kome se priključio Sulejman ibn Hišam. Marvan je taj ustanak uspeo da uguši do 747. Mnogo opasniji je bio ustanak koji je iste godine izbio istočnije, u Horasanu, pod vodstvom klana koji će kasnije biti poznat kao Abasidi. Ustanici su ojačali nakon smrti tamošnjeg omejadskog guvernera Nasr ibn Sajjara 748. Pa su počeli da prodiruna zapad. Ustanička vojska je nad Marvanom odnela pobedu u velikoj bici na Zabu gde je poginulo 3000 članova omejadskog klana. Marvan je odlučio da beži na zapad, ali je uhvaćen u Egiptu i pogubljen. Njegovi sinovi i službeni nasednici Ubajdala i Abdala su uspeli da stignu do Etiopije ali je Ubajdala ubijen.

Novi abasidski kalif As Safah je iste godine na banket pozvao sve vodeće članove omejadskog klana pa je tamo naredio da mučki budu prebijeni nas smrt. Pokolj je jedino izbegao Abdurahman I koji je u Al Andaluzu osnovao novu omejadsku državu i tako nastavio dinastiju; ona međutim više nije mogla računati na univerzalnu vlast nad islamskim svetom, pa je tako Marvan II bio poslednji "univerzalni" islamski kalif.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 114. godine po Hidžri

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Muhammad ibn Jarir al-Tabari History v. 25 "The End of Expansion," transl. Khalid Yahya Blankinship, SUNY, Albany, 1989; v. 26 "The Waning of the Umayyad Caliphate," transl. Carole Hillenbrand, SUNY, Albany, 1989; v. 27 "The Abbasid Revolution," transl. John Alden Williams, SUNY, Albany, 1985
  • Sir John Glubb, The Empire of the Arabs, Hodder and Stoughton, London, 1963

Šablon:Start |-

| colspan="3" style="border-top: 5px solid #FFD700; text-align:center;" |

Marvan II

|- ! colspan="3" style="border-top: 5px solid #FABE60;" |Titule u sunitskom islamu |- style="text-align:center;"

|style="width:30%;" rowspan="1"|

| style="width: 40%; text-align: center;" rowspan="1"| Kalif
744 – 750

| style="width: 30%; text-align: center;" rowspan="1"|

|- |- ! colspan="3" style="border-top: 5px solid #ACE777;" | Vladarske titule |- style="text-align:center;"

|style="width:30%;" rowspan="1"|

| style="width: 40%; text-align: center;" rowspan="1"| omejadski kalif
744 – 750 | style="width: 30%; text-align: center;" |Omejadski Kalifat ukinut,
Kordobski Emirat ustanovio
by Abdurahman I godine 756.

|}