Milenko Todović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milenko Todović
Lični podaci
Puno imeMilenko Mišo Todović
Datum rođenja(1951-05-20)20. maj 1951.(73 god.)
Mesto rođenjaFojnica,  FNRJ
Književni rad
Najvažnija delaOd slave do kraha
Milosrdni protiv belog anđela
Crkva Šklopotnica u Rijeci kod Foče

Milenko Mišo Todović (Fojnica, 20. maj 1951) bosanskohercegovački je novinar, publicista i dugogodišnji član UNSa.[1]

Biografija i karijera[uredi | uredi izvor]

Osmogodišnju školu učio je u Pljevljima, Titogradu (sadašnja Podgorica) i Sarajevu, gdje završava gimnaziju "Braća Ribar" i Fakultet političkih nauka (smjer so-ciologije).

Novinarstvom se bavi od 1972. godine u sarajevskom Oslobođenju. Član je Saveza novinara Jugoslavije i Bosne i Hercegovine od 1979. godine, a član Udruženja novinara Srbije od 1980. godine. U Udruženje književnika Srbije primljen je u junu 2000. godine.

Kao profesionalni novinar radio je u Oslobođenju, a sarađivao je i sa redakcijama u Beogradu, dnevne i nedjeljne novine: Politika, Borba, Nova Borba, Ekspres Politika, Večernje novosti, Duga, RTV Revija, Tempo, TIM magazin, DEM, Revija 92, Front, Mladost, Pravoslavlje, Vukova zadužbina, Književne novine, časopisi: „13. maj”, Bezbednost, Glasnik Srpske pravoslavne crkve, Glasnik Društva konzervatora Srbije, u Titogradu (Podgorici) Pobjeda, u Novom Sadu Dnevnik, u Prištini Jedinstvo, u Banja Luci Glas, Glas Srpski, Srpsko Oslobođenje, u Višegradu Dabar, u Sarajevu Oslobođenje, Večernje novine, Svijet, VEN, Naši dani, Spektar, Sportske novine, Narodni borac, Novo Sarajevo, u Bileći i Gacku Nova Zora, u Zagrebu Vjesnik, Večernji list, Arena, u Skoplju Nova Makedonija, u Mariboru Večer i u Splitu Slobodna Dalmacija.

Todović je objavio više hiljada novinskih naslova i dvadesetak feljtona na temu istorijata sporta, olimpijskog pokreta, iz oblasti kulture, zaštite kulturnog i nacionalnog blaga, pisac je književnih kritika i učesnik panel razgovora na TV i radiju.

Zbog zabrane novinarima Oslobođenja da sarađuju sa drugim redakcijama, u periodu 1978. i 1979. godine radio je pod pseudonimima: J. Mirčetić, M. R, M. Ratković, T. Mišović (Tempo, Beograd), Rajko Bartula, R. Bartula (Dnevnik, Novi Sad) i R. Bartula (Ekspres politika, Beograd).

Kao službeniku SSUP i radniku savezne uprave, od 1979. do 2001. godine bilo mu je zabranjeno da se bavi novinarstvom. Pisao je pod pseudonimima: Mišo Ratkov, Mišo Ratkov Mrko-njić (Svijet, Sarajevo), Mladen Milenković, Mladen Ratković (Revija 92, Beograd) i Mišo Završanin (Borba, Književne novine, Pravoslavlje, Zadužbina, Beograd).

Objavio je knjige: Krađa kulturnog i nacionalnog blaga Jugoslavije (koautor Mirjana Živković, Vojna knjiga, Beograd, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1995), Od slave do kraha – stare grčke olimpijske igre (Magenta, Beograd, 1996), „Milosrdniˮ protiv Belog anđela (Svet knjige, Beograd, 2000), Crkva Šklopotnica u Rijeci kod Foče (Svet knjige, Beograd, Odbor za obnovu i zaštitu crkve Svetog Nikole, Rijeka, Čelebići kod Foče, 2004), Adresar mrtvih Fočana. Srpske žrtve u 20. vijeku (Muzej žrtava genocida, Beograd, Narodna biblioteka Šklo-potnica, Rijeka kod Foče, 2014), Završ kod Foče (Čelebići, Zavait i Meštrevac), 1–5 (Draslar, Beograd, Narodna biblioteka Šklopotnica, Rijeka kod Foče, 2015), Snažno, kad je važno. Sabornik radnika SSUP koji su svojim djelom stekli dobar glas, ugled i slavu (Srpski genealoški centar, Beograd, 2019), Oči u očipo Foči. Zanimljivosti o fočanskom kraju (SPKD Prosvjeta, Foča i Centar za kulturu i informisanje, Foča, 2020, autor), Putnici i putopisci o Foči od 15. do 21. vijeka (SPKD Prosvjeta, Foča i Centar za kulturu i informisanje, Foča, 2020, autor), Stanovništvo fočanskog kraja kroz istoriju (Narodna biblioteka Šklopotnica, Rijeka kod Foče, 2020) i Onomastika i toponimija Završi kod Foče. Atlas Čelebića, Zavaita i Meštrevca (autor, Narodna biblioteka Šklopotnica, Rijeka kod Foče, 2022).[2]

U knjizi Vitomira Nikolinog Radovića Radovići. Poreklo, ljudi i događaji. Svet, 5, Poreklo, Beograd, 2018. od strane 315–420. autor je priloga o porodici Radović iz fočanskog kraja.

Autor je više od 50 odrednica o toponimima i ličnostima Foče u Enciklopediji Republike Srpske (I tom, Banja Luka, 2017, II tom, Banja Luka, 2018, III tom, Banja Luka). Zastupljen u Enciklopediji pravoslavlja (knj. 2, I–O, Savremena administracija, 2002, str. 830, 855, 1268, 1380), Leksikonu bezbednosti prof. dr Mila Boškovića (Pravni fakultet, Novi Sad, Službeni glasnik, Beograd, 2017) i u knjizi Jova Bajića Bibliografija o genocidu nad srpskim narodom u HH veku (Društvo za podizanje memorijalnog centra srpskim žrtvama genocida u HH veku, www.srpski–memorijal.rs; srpski. memorijal@com, Svet knjige, Beograd, 2021). Uvršten u Bibliografiji časopisa Bezbednost 1959–2013. (Časopis Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Beograd, 2014). Književne kritike „Dobrašin Jelić O Njegošu i još nešto” i „Likovna publicistika i esejistika Dobrašina Jelića” objavljene su u knjizi Vidaka M. Maslovarića Kritika o prozi Dobrašina Jelića, a „Zapisi na margini djela. O knjizi Dobrašina Jelića: Sreća” objavljeni su u drugom izdanju knjige (2002).

Citiran je u stručnoj literaturi i u publicistici.

Knjige Milenka Miša Todovića pohranjene su u svim bibliotekama, arhivima i muzejima Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. Pojedine knjige nalaze se u Kongresnoj biblioteci SAD u Vašingtonu, Britanskoj biblioteci u Londonu, biblioteci Univerziteta Jejl (SAD), u bibliotekama Srpske akademije nauka i umetnosti Beograd, Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske, u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske u Banja Luci, u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković” u Beogradu, u Biblioteci Matice srpske u Novom Sadu, u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, u bibliotekama Arhiva Jugoslavije i Arhiva Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, u bibliotekama manastira Hilandar na Svetoj Gori, u Sent Andreji (Mađarska), u Trstu (Italija) i brojnim manastirima i crkvama u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, u svim zavodima za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije, Republike Srpske, Federacije BiH, Crne Gore i u Nacionalnoj komisiji za spomenike kulture BiH.

Todović je autor projekata obnove i zaštite crkava Svetog Nikole u Rijeci (1998. godine) i Uspenja Presvete Bogorodice u Čelebićima kod Foče (2004. godine). Projekte su usvojili i u praksi sproveli Zavod za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije i Republike Srpske. Prema njegovoj ideji Zavod za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije i Regionalni zavod Kraljevo obnovili su i zaštitili prvu zadužbinu knjaza Miloša Obrenovića, crkvu Svetog Save u Savincu (Takovo, Gornji Milanovac, 2005. godine).

Organizator je potpisa peticije (13. septembra 2013) za proglašenje za spomenike kulture Republike Srpske i Bosne i Hercegovine više pokretnih i nepokretnih objekata. Sa te liste 2016. Komisija za nacionalne spomenike kulture BiH proglasila je kao pokretni spomenik Kunovski zapis (koji je lociran u Zemaljskom muzeju u Sarajevu), a 13 pojedinačnih i grupnih mramorja su dobili status prethodne zaštite i uvr-šteno je na listu čekanja.

Za višedecenijski rad Todović je odlikovan Medaljom rada SFRJ, gramatom mitropolita dabrobosanskog Nikolaja (Mrđe), diplomom episkopa žičkog Hrizostoma, nosilac je izviđačkih odlikovanja (Javorov list sa srebrnim zracima), zvanja (repub-lički instruktor, Partizan izviđač) i mnogobrojnih pohvala i zahvalnica raznih institucija.

Beogradski novinar Goran Štrbo (1987) objavio je knjigu Milenko Mišo Todović na crti. Biografija i bibliografija (Draslar, Beograd, Narodna biblioteka Šklopotnica, Rijeka kod Foče, 2015) u kojoj piše o novinarskom i književnom radu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Milenko Mišo Todović – „Stanovništvo fočanskog kraja kroz istoriju. uns.org.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-25. 
  2. ^ „Milenko Mišo Todović - „Oči u oči – po Foči. Zanimljivosti o fočanskom kraju. uns.org.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-25. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]