Mihailo (vojvoda)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mihailo (umro posle 1413) je bio srpski srednjovekovni vojvoda u službi Stefana Lazarevića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mihailo se u izvorima po prvi put pominje u darovnici monahinje Evgenije i njenih sinova manastiru Svetog Pantelejmona na Svetoj Gori iz 1400. godine. Iz povelje saznajemo da je Mihailo ruskom manastiru priložio Hlapovu poljanu, sa svim zaseocima, metohom i međama, i na Moravi polovinu broda. O samom Mihailu se ne zna mnogo. Bio je jedan od vojvoda kneza Lazara Hrebeljanovića. Pominje ga Stefanov biograf, Konstantin Filozof, u svom žitiju, i to na dva mesta. Prvi pomen vezan je za ustanak Novaka Belocrkvića i Nikole Zojića iz 1398. godine. Drugi pomen je kasniji, iz 1413. godine. Poistovećivanje Mihaila iz 1398. i Mihaila iz 1413. godine u nauci je osporavano.

Mihailo se u trenutku izbijanja pobune 1398. godine našao u krugu ljudi koji su kovali zaveru. Imao je funkciju glasnika zaverenika koji su sultana Bajazita nastojali ubediti da je Stefan izvršio izdaju pregovarajući sa ugarskim kraljem Žigmundom Luksemburškim. Mihailo se, međutim, okreće protiv ustanika i obaveštava Stefana o zaveri. Konstantin piše da je Mihailo "uvek blagorodan i veran Stefanu", ali ne navodi koju je titulu nosio. Titula vojvode pominje se kasnije, prilikom Stefanovog ratovanja protiv turskog pretendenta Muse 1413. godine. Mišljenje o postojanju dvojice Mihaila zastupao je Miodrag Purković.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • M. Šuica, Nemirno doba srpskog srednjeg veka, vlastela srpskih oblasnih gospodara, Beograd (2000)