Moment propinjanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Moment propinjanja je zbir svih aerodinamičkih momenata oko poprečne ose, uključujući i proizvod ukupne aerodinamičke sile i njenog kraka do težišta, u ravni simetrije aviona. U ravnoteženom letu, moment propinjanja aviona poništava se sa generisanjem aerodinamičke sile na horizontalnom repu ili na kanaru. Ta sila deluje na kraku do težišta aviona i tako stvara potrebni kompenzujući moment za uravnoteženje aviona.

U stacionarnom horizontalnom i svim ostalim uravnoteženim režimima leta aviona, bez rotacije oko „y“ ose, rezultujući moment propinjanja jednak je nuli.

Moment propinjanja izaziva rotaciju aviona oko poprečne „y“ ose

Opšta definicija[uredi | uredi izvor]

Komponente aerodinamičke sile i momenta

Aeroprofil je najpogodniji od svih aero-tela za analizu dejstva aerodinamičkih sila i momenata, zbog čega je pogodan i kao model za razmatranje momenta propinjanja (M).

Svako aerodinamičko telo, pa i aeroprofil, imaju položaj reperne tačke za koju se odnosi moment, za koju se ne menja vrednost momenta bez obzira na položaj aero-tela. Ta tačka se naziva aerodinamički centar, a obeležava se sa ac (prikazano na slici desno). Gledano u duhu klasične mehanike, taj nepromenljivi aerodinamički moment propinjanja ima karakter sprega, a obeležava se sa . Na osnovu prethodno iznetog, na aero-telu dejstvo aerodinamičkih sila i momenta propinjanja, u ravni simetrije, prikazuje se kao na slici desno, sa usvojenom napadnom tačkom sila ac i uz dejstvo sprega momenta propinjanja . Na osnovu tih podataka se lako, za bilo koju proizvoljnu tačku u toj ravni simetrije, sračunava rezultujući moment propinjanja. Kada se moment propinjanja meri u aerotunelu, rezultati se prikazuju u odnosu na tačku koja je na položaju 1/4 dužine tetive, od napadne ivice aeroprofila.

U principu, moment propinjanja u aerodinamičkim proračunima uvek je sveden na položaj težišta; to se matematički može izraziti na sledeći način:[1][2]

,

gde su:

  • — horizontalno rastojanje između aerodinamičkog centra i težišta
  • — vertikalno rastojanje između aerodinamičkog centra i težišta

Koeficijent momenta propinjanja[uredi | uredi izvor]

Kriva momenta propinjanja u funkciji napadnog ugla, mereno pri dve različite vrednosti Rejnoldsovog broja

Kako se već sve aerodinamičke sile i momenti prikazuju u bezdimenzionim koeficijentima, to je slučaj i sa momentom propinjanja:

,

gde su:

  • — koeficijent momenta propinjanja
  • — dinamički pritisak
  • s — reperna površina
  • l — dužina tetive

Rezultati merenja u funkciji napadnog ugla ilustrovani su na slici desno, pri dve različite vrednosti Rejnoldsovih brojeva.

U aerodinamičkim proračunima najviše se koristi gradijent prikazane zavisnosti koeficijenta momenta propinjanja u funkciji napadnog ugla, pošto je ta zavisnost u prihvatljivoj aproksimaciji linearna; posebno u određenim segmentima važi relacija:

.

U statičkoj stabilnosti aviona osnovni parametar je rezerva stabilnosti .[1][3]

Doprinosi delova aviona[uredi | uredi izvor]

Doprinosi delova aviona na moment propinjanja praktično se određuju i cene u procesu analize i sinteze statičke stabilnosti, preko uticaja na rezervu stabilnosti. Doprinosi se pojedinačno procenjuju i zatim se integrišu okvirno od delova:[2][4]

Na osnovu ovako određenog zbirnog doprinosa moguće je odrediti koeficijent momenta propinjanja aviona za željeni uzgon:

,

gde je:

— koeficijent momenta propinjanja pri nultom uzgonu

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Osnovi aerodinamičkih konstrukcija, prvi deo, pp. 46, Naučna knjiga, Beograd, 1950.g., Prof. univerziteta Miroslav Dr Nenadović dipl. inž.
  2. ^ a b „Stabilnost”. Pristupljeno 13. 4. 2013. 
  3. ^ „Aerodinamički centar”. Pristupljeno 13. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2021)
  4. ^ Perkins, C.D., Hage, r.E. Aeroplane Performance Stability and Control, page 3-11, John Wiley, New York, 1950.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Aerodinamika, Masinski fakultet Beograd,1992.g.,Prof. dr Tomislav Dragović, dipl. inž.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]