Neodređeni integral

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U matematičkoj analizi neodređeni integral neke funkcije jeste diferencijabilna funkcija čiji je izvod jednak originalnoj funkciji .[1][2] Proces pronalaženja rešenja neogređenog integrala naziva se integracija, i ona je suprotna od operacije diferenciranja, koja je proces nalaženja izvoda neke funkcije.

Teorijski uvod[uredi | uredi izvor]

Neka je proizvoljna primitivna funkcija funkcije na intervalu , neodređeni integral definiše se kao:

Za primitivnu funkciju 𝐹(𝑥) funkcije 𝑓(𝑥) na intervalu 𝐼 važi:

Definicija[uredi | uredi izvor]

Za funkciju se kaže da je primitivna (prvobitna) funkcija funkcije definisane na istom intervalu, ako važe sledeći uslovi:

  • Funkcija je neprekidna na intervalu
  • Funkcija u svakoj unutrašnjoj tački intervala ima izvod, i pri tom je: .

Skup svih primitivnih funkcija funkcije na intervalu naziva se neodređeni integral funkcije na intervalu i obeležava sa , gde je podintegralna funkcija, a podintegralni izraz.

Teorema 1

Ako je primitivna funkcija funkcije na intervalu , onda je i svaka funkcija

, gde je c∈ proizvoljna konstanta, primitivna funkcija za na intervalu .

Dokaz.

Ako funkcija ima primitivnu funkciju na intervalu , onda na tom intervalu ima beskonačno mnogo primitivnih funkcija. Familija funkcija predstavlja skup svih primitivnih funkcija za funkciju na intervalu , gde je jedna njena primitivna funkcija na intervalu .

Teorema 2

Neka su i primitivne funkcije za na intervalu , onda postoji realna konstanta s takva da važi , x∈

Dokaz. Definišimo funkciju za x∈ . Funkcije i su neprekidne na intervalu ⇒ funkcija je neprekidna (kao razlika neprekidnih funkcija)

i

su diferencijabilne u ⇒ funkcija je diferencijabilna u (kao razlika diferencijabilnih funkcija), i pri tom važi:

.

Kako je izvod funkcije jednak 0 u svakoj tački intervala je konstantna funkcija na , odnosno:

,

te je , c∈ , x∈ .

Teorema 3

Neka je funkcija neprekidna na intervalu i diferencijabilna u . Tada je : c∈ , x∈ .

Dokaz.

c∈ , x∈
Teorema 4

Neka funkcija ima primitivnu funkciju na intervalu . Tada u unutrašnjim tačkama intervala važi:.

Dokaz.

.
Teorema 5

Neka funkcije i imaju primitivne funkcije i , redom, na intervalu . Tada funkcija ima primitivnu funkciju na , i važi:

Dokaz

i primitivne funkcije za i na intervalu i su neprekidne na i diferencijabline na ⇒ Funkcija je neprekidna na intervalu i diferencijabilna na . Pri tom, važi:

⇒ funkcija ima primitivnu funkciju na .

i ,

,. Jednakost iz postavke teoreme će važiti ako važi skupovna jednakost:

= ,
a ona očigledno važi jer .
Teorema 6

Neka funkcija ima primitivnu funkciju na intervalu i neka je . Tada funkcija ima primitivnu funkciju na , i još ako je k≠0, važi: .

Dokaz.

je primitivna funkcija funkcije na intervalu , što znači da je neprekidna na , diferencijabilna na unutrašnjosti intervala i važi: . Dakle, sledi da je i funkcija neprekidna i važi: , . ⇒ je primitivna fukncija funkcije na intervalu .

Neka je k≠0. Tada:
, ,

, .

Jednakost iz postavke teoreme će važiti ako važi skupovna jednakost:

=

Zaista,

jer je
jer je , k≠0.

Ako je k=0:

, ,
, .

⇒ nisu jednaki za k=0.

Teorema 7.

Neka funkcija ima primitivnu fuknciju na intervalu . Tada je funkcija primitivna funkcija fukcije na , , i važi: , .

Dokaz.

je primitivna funkcija funkcije na intervalu ,

je primitivna funkcija funkcije na posmatranom intervalu.

Ovo tvrđenje je korisno, jer olakšava rešavanje mnogih integrala. Primeri:

Metodi integracije[uredi | uredi izvor]

Nalaženje neodređenih integrala elementarnih funkcija je često mnogo teže nego nalaženje izvoda tih funkicja.

Zato postoje mnoge metode i načini za pronalaženje integrala, kao što su:

  • Linearnost integrala
  • Smena promenljive
  • Metod parcijalne integracije
  • Svođenje kvadratnog trinoma na kanonski oblik
  • Metoda neodređenih koeficijenata
  • Integracija pomoću rekurentnih formula
  • Itegracija racionalnih funkcija
  • Integracija trigonometrijskih funkcija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stewart, James (2008). Calculus: Early TranscendentalsNeophodna slobodna registracija (6th izd.). Brooks/Cole. ISBN 0-495-01166-5. 
  2. ^ Larson, Ron; Edwards, Bruce H. (2009). Calculus (9th izd.). Brooks/Cole. ISBN 0-547-16702-4. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • M. Rašajski, B. Malešević, T. Lutovac, B. Mihailović, N. Cakić: Linearna algebra, Univerzitet u Beogradu - Elektrotehnički fakultet i Akademska misao, Beograd. ISBN: 978-86-7466-680-7
  • Milan Merkle, Matematička analiza -teorija i hiljadu zadataka-za studente tehnike, treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, Akademska misao 2015.
  • Cvetković D., Lacković I., Merkle M., Radosavljević Z., Simić S., Vasić P., Matematika 1 – Algebra, IX izdanje, Akademska misao, Beograd, 2006.
  • Introduction to Classical Real Analysis, by Karl R. Stromberg; Wadsworth, 1981 (see also)
  • Historical Essay On Continuity Of Derivatives by Dave L. Renfro

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]