Pređi na sadržaj

Oblast Kivatin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oblast Kivatin
District of Keewatin
7. oktobar 1876—1. septembar 1905
Zastava

Glavni gradVinipeg
RegijaSeverozapadne teritorije
Zemlja Kanada
Događaji
StatusPrivremeni okrug
Severozapadne teritorije
Podguverner 
• 
Aleksander Moris
Istorija 
• Uspostavljeno
7. oktobar 1876
• Ukinuto
1. septembar 1905
Prethodnik
Sledbenik
Severozapadna teritorija (Kanada)
Severozapadne teritorije

Oblast Kivatin (engl. District of Keewatin, Kivalliq (ᑭᕙᓪᓕᖅ) severni vetar) je bila teritorija Kanade, a kasnije administrativni okrug severozapadnih teritorija. Nastao je 1876. godine, Kivatinskim aktom, a prvobitno je pokrivao veliko područje zapadno od zaliva Hadson. Godine 1905. postala je deo severozapadnih teritorija, a 1912. godine njeni južni delovi su pripojeni provincijama Manitoba i Ontario, ostavljajući ostatak, koji se sada zove Regija Kivatin, sa populacijom od nekoliko hiljada ljudi. Dana 1. aprila 1999. region Kivatin je formalno raspušten, pošto je od istočnih delova severozapadnih teritorija, uključujući ceo Kivatin stvoren Nunavut.

Ime „Kivatin“ potiče od algonkinskih korena — ili kivehtin (ᑮᐍᐦᑎᐣ) na Kri jeziku ili givedin (ᑮᐌᑎᓐ) na odžibveu — što u oba slučaja imaju isto značenje severni vetar na svojim jezicima. Na Inuktitutu se zvao Kivalik (ᑭᕙᓪᓕᖅ) — ime koje se i dalje javlja kao region Kivalik u Nunavutu.

Istorija Kivatina kao teritorija, 1876–1905[uredi | uredi izvor]

Usvajanjem zakona Kivatin „okrug Kivatin” je stvoren 7. oktobra 1876. godine,[1][2] od dela kanadskih severozapadnih teritorija. Okrug je prestao da bude nezavisna teritorija 1905. godine i vraćen je severozapadnim teritorijama. U vreme ukidanja, pokrivao je 228.160 kvadratnih milja što je (590,932 km²), otprilike veličinu Saskačevana. Prilikom svog osnivanja 1876. godine, obuhvatao je najveći deo današnje Manitobe i severozapadnog Ontarija i južnog Nunavuta. Njegova teritorija se smanjivala tokom godina kako su oblasti dodavane dvema provincijama.

Savezna vlada je stvorila okrug Kivatin po savetu potguvernera Manitobe Aleksandra Morisa.[3] Moris je ubedio vladu da nova teritorijalna vlada severozapadnih teritorija neće biti u stanju da efikasno upravlja zemljom severno i istočno od Manitobe.[3]

Džejms Mekej je Morisa obavestio o potrebi za novom teritorijom.[4] Moris je odobrio ideju i počeo je da se savetuje sa Mekejem kako bi odredio pravo starosedelačko ime za teritoriju. Mekej se odlučio za Kivatin, koji potiče iz jezika Kri i Saulteauk što znači zemlja severnog vetra.[3] Vlada je odlučila da koristi autohtono ime jer je želela da bude pažljiva prema starosedelačkim narodima koji su činili najveću demografiju i da poštuju njihov kulturni identitet.[5]

Vlada okruga Kivatin[uredi | uredi izvor]

Okrug Kivatin je vodio imenovani savet. Zakonodavna vlast je bila jednodomno telo, poznato kao Savet Kivatina.[1] Savet se sastojao od šest članova, koje je sve imenovao podguverner. Političke stranke nisu postojale u savetu.

Izvršnom vlasti teritorijom upravljao je poručnik-guverner Manitobe, koji je takođe bio i podguverner okruga Kivatin. Sedište vlade okruga bilo je u Vinipegu, Manitoba.

Okrug Kivatin nije imao nikakvu zastupljenost u Donjem domu Kanade ili Senatu Kanade.

Prohibicija[uredi | uredi izvor]

Nakon stvaranja okruga Kivatin, Vlada Kanade je donela odluku da je zabranjen uvoz alkohola na teritoriju.[6] Vlada je donela ovu odluku u vezi sa aktivnim sprovođenjem zakona kako bi se obuzdala trgovina viskijem koja se širi na severozapadnim teritorijama. Savet severozapadnih teritorija je dve godine ranije doneo zakone za sprovođenje zabrane na toj teritoriji.

Sprovođenje zakona[uredi | uredi izvor]

Teritorijalne zakone koje je stvorio Savet Keevatina sprovodila je severozapadna konjička policija.[6]

Pravosudni sistem na teritoriji se sastojao od kombinovanog sudskog sistema stipendijskih sudija koji su bili imenovani u Savet severozapadnih teritorija i sudskih postupaka koji su se vodili u sudovima Manitobe.[6]

Istorija Kivatina, 1905–1999[uredi | uredi izvor]

Prvog septembra 1905.[7] okrug Kivatin postao je jedan od četiri okruga na severozapadnim teritorijama, a druga tri su okrug Ungava, okrug Mekenzi i okrug Frenklin. Kivatin je pokrivao deo severozapadnih teritorija severno i istočno od Manitobe na kopnu (u suštini veći deo današnjeg kopna Nunavuta, severne Manitobe i severozapadnog Ontarija), i zapadna ostrva u zalivima Hadson i Džejms. Nakon što su granice Ontarija i Manitobe proširene na sever 1912. godine, Kivatin je uglavnom obuhvatao zemljišta bez drveća na Arktiku.

Posle 1920. godine, uglavnom nenaseljena istočna ostrva u zalivu Hadson i zalivu Džejms, koja su bila deo okruga Ungava, prebačena su u Kivatin.

Zbog oštre zime i nedostatka puteva, naseljavanje izolovanog okruga od strane belaca bilo je slabo, a čak je i domorodačko Inuitsko stanovništvo bilo retko. Godine 1950. u celom okrugu je bilo samo 2.400 ljudi.[8]

Dana 1. aprila 1999. region Kivatin je formalno raspušten, pošto je Nunavut stvoren od istočnih delova severozapadnih teritorija, uključujući ceo Kivatin. Međutim, kao administrativni okrug severozapadnih teritorija prestao je da funkcioniše nekoliko godina pre nego što je bio podeljen.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nicholson, Normal L. (1979). The Boundaries of the Canadian Confederation. Toronto: Macmillan Company of Canada Ltd. str. 113. ISBN 9780773560154. 
  2. ^ Victoria R, Proclamation, 7 October 1876, (1876) C Gaz, 458.
  3. ^ a b v „Keewatin”. The Daily Free Press. 1. 12. 1876. str. 1. 
  4. ^ „Who Named the North-Land?”. Manitoba Free Press. 19. 8. 1876. str. 3. 
  5. ^ „Keewatin.”. Manitoba Free Press. 1. 4. 1876. str. 1. 
  6. ^ a b v „Prohibition”. The Daily Free Press. 31. 5. 1876. str. 1. 
  7. ^ „volume 39, number 8, 19 August 1905, page 1”. A Nation's Chronicle: The Canada Gazette. Library and Archives Canada. Pristupljeno 9. 1. 2015. 
  8. ^ Phillips, R.A.J. (1961). „Keewatin”. World Book Encyclopedia. 10. Chicago, IL: Field Enterprises. str. 208. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Allen, D. Lynne, and Ted H. Hogg. Bird studies in the Keewatin District. ESCOM report, no AI-27. Ottawa: Environmental-Social Program, Northern Pipelines, 1979.
  • Aspler, Lawrence B. Analysis of Gossans and Exploration Guides, Hawk Hill-Griffin-Mountain Lakes Area, District of Keewatin. Yellowknife, N.W.T.: Indian and Northern Affairs Canada, 1990.
  • Gordon, T. M. Precambrian Geology of the Daly Bay Area, District of Keewatin. [Ottawa, Ontario, Canada]: Energy, Mines and Resources Canada, 1988. ISBN 0-660-12613-3
  • Harrington, Richard, and Edmund Snow Carpenter. Padlei Diary, 1950 An Account of the Padleimiut Eskimo in the Keewatin District West of Hudson Bay During the Early Months of 1950. [S.l.]: Rock Foundation, 2000.
  • Heard, Douglas C., George W. Calef, and Steve Cooper. Numbers, Distribution, and Productivity of Caribou in Northeastern Keewatin District, Northwest Territories. Yellowknife: N.W.T. Fish and Wildlife Service, 1977.
  • Heywood, W. W., and B. V. Sanford. Geology of Southampton, Coats, and Mansel Islands, District of Keewatin, Northwest Territories. Ottawa, Ontario, Canada: Geological Survey of Canada, 1976. ISBN 0-660-00756-8
  • Hillis, Tracy L. The Demography and Ecology of the Tundra Wolf, Canis lupus, in the Keewatin District, Northwest Territories. Thesis (M.Sc.)--Laurentian University, 1990, 1990. ISBN 0-315-64223-8
  • Kuo, Chun-Yan. A Study of Income and Income Distribution in the Keewatin District of Northern Canada. [Ottawa]: Regional Planning Section, Policy and Planning ACND Division, Northern Policy and Program Planning Branch, Dept. of Indian Affairs and Northern Development, 1974.
  • Lee, Hulbert Austin. Surficial Geology of Southern District of Keewatin And the Keewatin Ice Divide, Northwest Territories. Ottawa: Queen's printer, 1959.
  • Norris, A. W. Brachiopods from the Lower Shale Member of the Williams Island Formation (Middle Devonian) of the Hudson Platform, Northern Ontario and Southern District of Keewatin. Ottawa: Geological Survey of Canada, 1993. ISBN 0-660-15164-2
  • Schau, Mikkel. Geology of the Prince Albert Group in Parts of Walker Lake and Laughland Lake Map Areas, District of Keewatin. [Ottawa]: Geological Survey of Canada, 1982. ISBN 0-660-11143-8
  • Steenhoven, G. van den. Leadership and Law Among the Eskimos of the Keewatin District, Northwest Territories. Rijswijk: Excelsior, 1962.
  • Stewart, D. B., and Lionel M. J. Bernier. An Aquatic Resource Survey of Victoria and King William Islands and the Northeastern District of Keewatin, Northwest Territories. [Ottawa]: Supply and Services Canada, 1983. ISBN 0-662-13175-4
  • Taylor, Frederick C. Precambrian Geology of the Half Way Hills Area, District of Keewatin. Ottawa, Ontario, Canada: Geological Survey of Canada, 1985. ISBN 0-660-11929-3
  • Wright, J. V. The Grant Lake Site, Keewatin District, N.W.T. Ottawa: National Museums of Canada, 1976.
  • Wright, J. V. The Aberdeen Site, Keewatin District, N.W.T. Mercury series. Ottawa: Archaeological Survey of Canada, National Museum of Man, National Museums of Canada, 1972.
  • Zoltai, S. C., and J. D. Johnson. Vegetation-Soil Relationships in the Keewatin District. Ottawa: Environmental-Social Program, Northern Pipelines, 1978.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]