Oda radosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oda radosti
Rukopis Ode radosti sa potpisom Fridriha Šilera iz 1785. godine
DržavaNemačka
Jeziknemački
TekstopisacFridrih Šiler
KompozitorLudvig van Betoven
Oda radosti, instrumentalna verzija

Oda radosti (nem. Ode an die Freude) oda je koju je nemački pesnik Fridrih Šiler napisao 1785. godine, slaveći ideal bratstva i ujedinjenosti čovečanstva. Kompozitor Ludvig van Betoven ju je uvrstio u četvrti stav svoje Simfonije br. 9 iz 1823. godine, nakon čega je postala naročito poznata.

Betovenova muzika, u adaptaciji Herberta fon Karajana, usvojena je 1972. godine kao himna Saveta Evrope, a 1986. godine kao himna Evropske unije. Nemački tekst ode, koji se pojavljuje u simfoniji, nije i zvanični tekst himne, zbog brojnosti evropskih jezika. Ipak, često se peva pri izvođenjima himne.

Stihovi[uredi | uredi izvor]

Tekst pesme[uredi | uredi izvor]

Radost iskra sve lepote, kćeri iz Jeliseja
Opojna ti moć krasote, uzvišena misija

REFREN

Tvoje snove vežu niti što rastavi moda zla
Svi će ljudi braća biti, krilo tvoje spajat zna.

Verzija teksta nezvanične Evropske himne[uredi | uredi izvor]

Radost krasi sve lepote,
Kćeri iz Jeliseja!
Opojna ti moć krasote,
Uzvišena misija.
Tvoje snove vežu niti,
Što rastavi mnoga zla.
Svi će ljudi braća biti,
Krila tvoja spajat’ zna.
(tiho)
Tvoje snove vežu niti,
Što rastavi mnoga zla
(glasno)
Svi će ljudi braća biti,
Krila tvoja spajat’ zna.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]