Oštri medicinski otpad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oštre medicinske predmete – poput igala, špriceva, lanceta i drugih uređaja koji se koriste kod kuće za lečenje dijabetesa, artritisa, raka i drugih bolesti – treba odmah odložiti u posebne posude nakon upotrebe.
Kontejner za oštre predmete je specijalno dizajniran za bezbedno odlaganje oštrog otpada.

Oštri medicinski otpad oblik je medicinskog otpada koji se sastoji od korišćenih „oštrih predmeta“, što uključuje bilo koji uređaj ili predmet koji se koristi za bušenje ili razderotinu kože Oštri otpad je klasifikovan kao biološki opasan otpad i sa njim se mora pažljivo rukovati. Uobičajeni medicinski materijali koji se tretiraju kao oštri otpad su hipodermične igle, skalpeli i sečiva za jednokratnu upotrebu, kontaminirano staklo i određena plastika, i žice koje se koriste u hirurgiji.[1]

Vrste oštrih materijala[uredi | uredi izvor]

Pored igala i sečiva, sve što je pričvršćeno za njih, kao što su špricevi i uređaji za injekcije, takođe se smatra otpadom od oštrih predmeta.

Oštrice mogu uključivati brijače, skalpele, spacijale nožiče, makaze ili bilo koje druge predmete koji se koriste za sečenje u okruženju medicinskih ili bioloških istraživanja, bez obzira da li su kontaminirani infektivnim opasnim materijalom.

Primeri kontejnera za odlaganje oštrih predmeta koje je odobrila FDA napravljeni su od čvrste plastike i dolaze označeni linijom koja kada se kontejner treba smatrati punim, što znači da je vreme da se kontejner odloži.[2]

Staklo i oštra plastika smatraju se otpadom sličnom oštrim predmetima, ali se njihovi načini rukovanja mogu varirati. Stakleni predmeti koji su kontaminirani biološki opasnim materijalom tretiraju se na isti način kao igle i oštrice, čak i ako su nepolomljene. Ako je staklo kontaminirano, ono se i dalje često tretira kao oštro, jer može da se razbije tokom procesa odlaganja. Kontaminirani plastični predmeti koji nisu oštri mogu se odložiti u kontejner za infektivni otpad umesto u kontejner za oštre predmete.

Moguće opasnosti[uredi | uredi izvor]

Povrede od otpada od oštrih predmeta mogu biti od uticaja na javno zdravlje, jer korišćeni oštri predmeti mogu sadržati infektivni materijal. U tom slučaju ovaj otpad širi patogene koji se prenose krvlju ako kontaminirani oštri predmeti prethodno prodrli u kožu. Prema tome otpada od oštrih predmeta može de bude odgovoran za širenje patogena i/ili su direktno odgovorno za prenošenje bolesti koje se prenose krvlju, kao što su hepatitis B (HBV), hepatitis C (HCV) i HIV. Takođe tokom manipulacije otpadom od oštrih predmeta zdravstveni radnici se izlažu riziku od prenošenja ovih bolesti, jer velika količina kojom svakodnevno rukuju povećava šansu da dođe do povrede i prenošenja bolesti..

U svakodnevnom životu i šira javnost povremeno može biti izložena riziku da zadobije povrede od oštrog otpada, jer neprestano raste broj korisnika lekova i vidu injekcije, ako nepravilno rukuju i odlažu igle i špriceve nakon upotrebe.

Kontejneri za oštre predmete[uredi | uredi izvor]

Kontejner za oštar medicinski otpad

Kontejner za oštre predmete su tvrde plastične posuda koje se koristi za bezbedno odlaganje hipodermičnih igala i drugih oštrih medicinskih instrumenata, kao što su intravenski kateteri i skalpeli za jednokratnu upotrebu. Svi kontejneri za odlaganje oštrih predmeta treba da ispunjavaju seledeće uslove:[2]

  • da su napravljeni od teške plastike,
  • da mogu da se zatvori poklopcem koji čvrsto pristaje, otpornim na bušenje, a da oštrice ne mogu da izađu iz kontejnera,
  • da su uspravni i stabilni tokom upotrebe,
  • da su otporni na curenje,
  • da su propisno obeleženi kako bi upozorili na opasan otpad unutar kontejnera.

Kontejneri za oštre predmete mogu biti za:

  • jednokratnu upotrebu,
  • za višekratnu upotrebu. U njih se odlažu mali kontejnera zajedno sa drugim medicinskim otpadom. Ovi kontejneri se nakon pražnjenja sterilišu, odnosno pre nego što se vrate na ponovnu upotrebu.

Kontejner za odlaganje oštrih predmeta se pune do na njemu označene liniji ili ako ona nije označena do oko tri četvrtine (3/4) njegove zapremine.[2] U tom trenutku, kontejner se prazni ili odlažu do reciklaže.

U Sjedinjenim Američkim Državama, kontejneri za oštre predmete obično su crveni, a u drugim zemljama često su žute boje i označeni su univerzalnim simbolom biološke opasnosti radi lakšeg prepoznavanja. Na drugim mestima često su žute boje.

Aerodromi i velike institucije obično imaju posude za oštre predmete dostupne u toaletima za bezbedno odlaganje špriceva i igala za korisnike lekova kao što su dijabetičari zavisni od insulina.[2]

Medicinske ustanove i laboratorije su takođe opremljene kontejnerima za oštre predmete, kao i opremom koja je neophodna za njihovu bezbednu sterilizaciju ili odlaganje. Ovo minimizira razdaljinu koju kontejneri moraju da pređu i broj ljudi koji dolaze u kontakt sa oštrim otpadom.

Manje klinike ili kancelarije su prema propisima mnogih zemalja dužne da angažuju usluge kompanije koja je specijalizovana za transport i pravilno odlaganje opasnog otpada.

Alternativni kontejneri za odlaganje oštrih predmeta[uredi | uredi izvor]

Teška plastična posude iz domaćinstva može da poslužio kao alternativa za skladištenje oštrog medicinskog otpada.[2]

Ako kontejner koji je odobrile nadležne ustanove nisu dostupni, neke organizacije preporučuju korišćenje teških plastične posude iz domaćinstvo kao alternativu. Kontejner treba da bude otporan na curenje, da stoje uspravan o tokom upotrebe i da ima poklopac otporan na probijanje, kao što je npr. plastični kontejner za deterdžent za veš.[2]

Odlaganje oštrog otpada[uredi | uredi izvor]

Kontejner za oštar medicinski otpad u toaletu aerodroma.[2]

Izuzetna pažnja se mora posvetiti upravljanju i odlaganju oštrog otpada. Cilj upravljanja oštrim otpadom je bezbedno rukovanje svim materijalima koji se ne mogu pravilno odložiti i uništiti. Poslednji korak u odlaganju oštrog otpada je njihovo prethodne tretiranje u autoklavu. Manje uobičajen pristup je njihovo spaljivanje (obično se spaljuje samo otpad od oštrih ampula i špriceva za hemoterapiju).

Pri odlaganju ovog otpad moraju se preduzeti koraci kako bi se smanjio rizik od povreda ovim materijalom, sve dok se ne maksimizira količina odloženog oštrog materijala.

Strogi bolnički protokoli i vladini propisi daju detaljna uputstva zdravstvenim radnicima kako da upravljaju oštrim otpadom i pomažu im da sa otpadom rukuje što je moguće efikasnije i bezbednije.

Metode odlaganja se razlikuju u zavisnosti od zemlje i lokalnih uslova, ali uobičajene metode odlaganja su ili putem kamiona ili, u Sjedinjenim Američkim Državama, odlaganjem oštrih predmeta putem pošte. Usluge kamiona podrazumevaju obučeno osoblje koje sakuplja oštri otpad, a često i medicinski otpad, na mestu nastanka i odvozi ga kamionom do postrojenja za uništavanje. Slično tome, metoda za odlaganje oštrih predmeta putem pošte omogućava proizvođačima da otpreme oštre predmete u postrojenje za odlaganje direktno preko američke pošte u posebno dizajniranim i odobrenim kontejnerima za otpremu. Odlaganje oštrih predmeta putem pošte omogućava proizvođačima otpada da odlože manje količine oštrih predmeta, jer je to ekonomičnije nego kada bi unajmili servis kamiona.

Zakonodavstvo u Francuskoj navodi da su farmaceutske kompanije koje snabdevaju korisnike lekovima za samoubrizgavanje odgovorne za odlaganje istrošenih igala. Ranije popularne makaze i kapice za igle više nisu prihvatljive kao sigurnosni uređaji, a sve više su potrebne kutije za oštre predmete ili uređaji za uništavanje igala.

Izveštaj Kanadskog udruženja za mentalno zdravlje otkrio je da nadgledana mesta za injektiranje lekova pomažu u smanjenju količine odbačenih igala po ulicama.[3]

Tehnologija sredstava za ubrizgavanje[uredi | uredi izvor]

Sa više od šesnaest milijardi injekcija koje se daju godišnje širom sveta,[4] igle najviše doprinose otpadu oštrih predmeta. Iz tog razloga su razvijene mnoge nove tehnologije koje se uglavnom odnose na sigurnosne mehanizme na šriceve i ile. Kako su se ove tehnologije razvijale, vlade su pokušale da ih učine uobičajenim kako bi osigurale sigurnost otpada. Godine 2000. usvojen je Zakon o bezbednosti i prevenciji uboda igle, zajedno sa Standardom o patogenima koji se prenose krvlju.[5]

Sigurnosni špric smanjuje slučajeva slučajnog uboda igle, jer uređaj za ubrizgavanje automatski isključuje (autoinjektor), nakon jedne upotrebe.

Sigurnosni špricevi pomažu u smanjenju slučajeva slučajnog uboda igle. Jedan od najnovijih razvoja bio je uređaj za ubrizgavanje sa automatskim isključivanjem (autoinjektor). Ovi uređaji za ubrizgavanje se automatski isključuju nakon jedne upotrebe. Ovo se može uraditi uvlačenjem igle nazad u špric ili ometanjem klipa šprica. Pošto uređaj za ubrizgavanje sada nije u funkciji, ne može se ponovo koristiti. Zaštita igle nakon ubrizgavanja leka je još jedan pristup za bezbedno rukovanje oštrim predmetima. Ovo su metode bez upotrebe ruku koje obično uključuju poklopac sa šarkama koji se može pritisnuti na sto da bi se igla zapečatila.

Druga tehnologija u upravljanju otpadom oštrih predmeta u vezi sa špricevima je uklanjanje igle. Mogu se preduzeti različiti pristupi sa glavnim ciljem da se igla odvoji od šprica. Ovo omogućava da se oštra igla stavi u zaštitni deo i odloži odvojeno od šprica. Postoji debata oko upotrebe ovih uređaja, jer oni uključuju dodatni korak u rukovanju oštrim otpadom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Metal Recycling Solutions”. Sharpsmart (na jeziku: engleski). 2017-09-13. Pristupljeno 2023-05-14. 
  2. ^ a b v g d đ e Health, Center for Devices and Radiological (2021-04-30). „Sharps Disposal Containers”. FDA (na jeziku: engleski). 
  3. ^ MacLean, Cameron (18. 4. 2018). „Supervised injection site needed for drug users in Manitoba: Canadian Mental Health Association report”. CBC News. Pristupljeno 1. 12. 2021. 
  4. ^ Proposed Agenda to Evaluate the Risks and Benefits Associated with Using Needle-Removing Devices Report of an ad-hoc WHO meeting, 27 January 2004, WHO Headquarters, Geneva, Switzerland Draft for public comments – 9 February 2004
  5. ^ Jagger, J.; De Carli, G.; Perry, J.; Puro, V.; Ippolito, G. (2003). "Chapter 31: Occupational Exposure to Bloodborne Pathogens: Epidemiology and Prevention. Prevention and Control of Nosocomial Infections" (4th ed.). Lippincott Williams & Wilkins.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).