Paraskeva Gardić Đokić
Ovom članku potrebni su dodatni izvori zbog proverljivosti. |
Paraskeva Gardić Kostić | |
---|---|
Datum rođenja | 1870. |
Mesto rođenja | Leskovac, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 1925. |
Paraskeva Gardić Kostić, poreklom iz Leskovca, bila je prva učiteljica Kraljevske osnovne škole u Medveđi koja je počela sa radom krajem 1888. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Paraskeva Gardić Kostić, rođena je u 1870. godine u Leskovcu. Stalno je nosila staru varošku nošnju, libade i fes, kosu zavijenu u punđu. Bila je 35 godina u Jablanici i Pustoj reci pionir i utemeljivač prosvete i narodnog prosvećenja. Udala se za Ljuba Gardića, službenika Jablaničkog sreza, vratila se 1894. u Lebane gde je radila u osnovnoj školi do 1908. godine kada je premeštena u Medveđu. Službovala je i u Bojniku, Lapotincu i Donjem Konjuvcu. Veliki broj prvih generacija osnovaca stekao je obrazovanje i vaspitanje kod nje.
Bila je pripadnik Jablaničkog četničkog pokreta i učesnik Topličkog ustanka 1917. godine. Sašila je srpsku zastavu i poklonila je kapetanu prve klase Milinku Vlahoviću, komandantu Jablaničkog komitskog odreda, prilikom oslobađanja Lebana. Do ustanka ilegalno je radila za komitski pokret: obavljala je kurirsku dužnost, slala izveštaje o Bugarima u Lebanu, sanitetski materijal, lekove, novac i duvan. Sa Svetozarom Popovićem, predsednikom lebanske opštine, i Magdalenom G. Nikolić organizovala je privremenu bolnicu za lečenje ranjenika.
Posle propasti topličkog ustanka Bugari su je uhapsili u Lebanu. Zadržali su je u lebanskom zatvoru do suđenja sa ustanicima. Osuđena je na smrt streljanjem. Pre izvršenja kazne, bugarske vlasti prislino su doveli Lebančane na desnu obalu reke Jablanice da posmatraju streljanje. U međuvremenu stiglo je pomilovanje od više bugarske komande pa je Paraskeva posle drugog saslušanja, premlaćivanja i mučenja puštena, ali je držana pod prismotrom.
Svetozar Popović i Magdalena Nikolić sprovedeni su u Leskovac i streljani u Arapovoj dolini. Za zasluge u Topličkom ustanku Paraskeva je odlikovana Ordenom Svetog Save. Umrla je 1925. godine i sahranjena je na Lebanskom groblju.[1]
Njen sin Miodrag Gardić je bio jedan od prvih prevodilaca sa španskog jezika i dugo jedini prevodilac Lorke u Jugoslaviji. Umro je 1963. u Beogradu.[traži se izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Turović, Dobrosav (2004). Gornja Jablanica — ljudi i vreme. Skupština opštine Medveđa; Kulturni centar Vlasotince. ISBN 86-83805-15-8. COBISS.SR 113060876.