Pariska opservatorija

Koordinate: 48° 50′ 11.18″ N 2° 20′ 11.42″ E / 48.8364389° S; 2.3365056° I / 48.8364389; 2.3365056
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
48° 50′ 11.18″ N 2° 20′ 11.42″ E / 48.8364389° S; 2.3365056° I / 48.8364389; 2.3365056
Pariska opservatorija
Zgrada Pariske opservatorije

Pariska opservatorija je najveća astronomska opservatorija u Francuske, i jedan je od najvećih astronomskih centara u svetu. Njena istorijska zgrada nalazi se na levoj obali Sene u centralnom delu Pariza, ali većina zaposlenih radi u predgrađu Pariza Medon. Pod okriljem je francuskog Ministarstva prosvete ima status gotovo kao državni univerzitet. U njenu misiju spadaju istraživanja iz oblasti astronomije i astrofizike, obrazovanje (diplomske i doktorske studije) i širenje znanja u javnosti.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Gradnja opservatorije je počela 1667. po nalogu kralja Luja XIV a završena 1671. (dakle četiri godine je starija od Griničke opservatorije koja je osnovana 1675). Opservatorija je 1679 izadala prvi nacionalni almanah u svetu (Connaissance des temps), a 1863 štampala je prve moderne prognostičke karte.[2]

Zgradu opservvatorije je projektovao Klod Pero, jedan od arhitekata Luvra. Proširivana je u više navrata – 1730, 1810, 1834, 1850 i 1951.[2] Orijentisana je prema glavnim stranama sveta, a Pariski meridijan prolazi kroz centar zgrade, deleći je na dva simetrična dela. Prvi upravnik opservatorije bio je Đovani Domeniko Kasini koji je napustio rodnu Italiju da bi služio kralju Luju XIV. Pod njegovom upravom, u opservatoriji su radili poznati astronomi tog doba kao što su Kristijan Hajgens i Ole Remer. U naredne 123 godine njome će upravljati članovi dinastije Kasini – Žak Kasini, Sezar-Fransoa Kasini i Žan-Dominik Kasini.[1]

Medon
Kupola opservatorije u Medonu

Godine 1795. je pri opservatoriji je osnovana Kancelarija za geografske dužine (Bureau des longitudes), čija je misija bila da poboljša pomorsku navigaciju i dalje razvije astronomiju. Opservatorija je takođe doprinela standardizovanju metra i kilograma kao mernih jedinica. Sredinom XIX veka je dobila meteorološku stanicu. Krajem XIX veka u saradnji sa 180 astronoma iz čitavog sveta opservatorija je pristupila izradi Karte neba (Carte due ciel).

Oprema[uredi | uredi izvor]

Opservatorija u Medonu je osnovana 1875, a od 1926. je u sastavu Pariske opservatorije. Ona u svom sastavu ima jedan od najvećih refraktorskih teleskopa, dupli refraktor sa prečnikom od 83 i 62 centimetara, i jedan je od najvećih teleskopa te vrste u Evropi. Od 1953 u sasatvu opservatorije je radio-teleskop u mestu Nansej čija je misija proučavanje Sunčeve korone i Jupitera.[1]

Direktori i osoblje[uredi | uredi izvor]

Titula direktora Opservatorije je po prvi put zvanično dodeljena Sezar-Fransoa Kasiniju de Turiju kraljevskim brevetom od 12. novembra 1771. godine [3] Međutim, značajna uloga koju su imali njegov deda i otac u ovoj ustanovi tokom njenog prvog veka zapravo im je donekle donela ulogu direktora.

Opservatorija nije imala priznatog direktora sve do 1771. godine, pre toga je svaki član mogao da radi šta želi.[4] Ponekad su Đovani Kasini (1671–1712) i Žak Kasini (1712–1756) navedeni kao „direktori“ retrospektivno. Isto važi i za Fransoa Araga, koji takođe nije bio direktor iako je imao de fakto poziciju lidera i često se kao takav pripisuje.

Trenutni predsednik Opservatorije je Fabijen Kasoli.[5]

Objekti[uredi | uredi izvor]

Veliki refraktor Meudon sa pogledom na vrtove objekata.

Prvo mesto bilo je sedište u Parizu koje je 1667. osnovao francuski kralj Luj XIV. Na ovom objektu su se tokom vekova radili različiti radovi, a 1927. godine dodata je opservatorija Meudon, koja je uključivala novo mesto i objekte. Sagrađena je 1891. godine.

Pored ovih lokaliteta, opservatorija u Marseju je 1863. godine postala ogranak Pariske opservatorije.[6] Godine 1873. Marsejska opservatorija se odvojila od Pariske opservatorije.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „The Paris Observatory”. l'Observatoire de Paris. Pristupljeno 11. januara 2015.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)
  2. ^ a b [Anon.] (2001) "Paris Observatory", Encyclopaedia Britannica, Deluxe CDROM edition
  3. ^ Archives nationales, O1 117, fol. 991-993. See also Charles Wolf, Histoire de l'Observatoire de Paris de sa fondation à 1793, Paris : Gauthier-Villars, 1902, p. 194 and following.
  4. ^ Friedjung, M. (1971). „Cassini and the Paris Observatory”. Journal of the British Astronomical Association. 81: 479. Bibcode:1971JBAA...81..479F. 
  5. ^ „Fabienne Casoli élue Présidente de l'Observatoire de Paris - PSL - Observatoire de Paris - PSL Centre de recherche en astronomie et astrophysique”. www.obspm.fr. Pristupljeno 2020-05-09. 
  6. ^ Lequeux, James (2013-03-15). Le Verrier—Magnificent and Detestable Astronomer (na jeziku: engleski). Springer Science & Business Media. ISBN 9781461455653. 
  7. ^ Prévot, Marie-Louise; Caplan, James (1998). „History of the Marseille Observatory”. Acta Historica Astronomiae (na jeziku: engleski). 3: 78. Bibcode:1998AcHA....3...78P. ISSN 0003-2670.