Paterik
Paterik ili otačnik je knjiga koja svojim sadržajem pripada žanru asketske literature. U staroslovenskom jeziku se naziva otačnik. Sadrži mnogobrojne priče o monaškim podvizima, koji imaju didaktičku ulogu.
Nastanak paterika se vezuje za početak uspostavljanja monaškog života u Egiptu (III - IV vek). U monaškim sredinama je nastao veći broj zbirki ovakvih pouka. Najstariji među njima je Egipatski paterik (IV - V vek). Godine 420, Paladije Elenopoljski je napisao delo ove vrste – Lavsaik. Među egipatskim monasima je u IV i V veku formirano Slovo otaca. Jovan Mosh je početkom VII veka sastavio Lug duhovni, koji je nazivan Sinajskim paterikom – najstariji potpun prepis. Drugi potpun prepis je bio Skitski otačnik. Papa Grgur I je napisao Dijaloge o žitiju i čudima italijanskih otaca i večnosti duše.
Otačnik je na staroslovenski jezik preveden još u vreme Ćirila i Metodija.
Najstarija posvedočena priča iz otačnika nalazi se u Suprasaljskom zborniku, koji je pisan u istočnoj Bugarskoj polovinom XI veka.
Jedan od najstarijih srpskih sačuvanih paterika je rukopis Pećke patrijaršije iz poslednje četvrtine XIII veka i Paterik Svete Trojice Pljevaljske iz XVII veka[1].
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Načalo - Preslavska knižovna škola[[Kategorija:Botovski naslovi]]” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 5. 3. 2015. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Trifunović, Đorđe (1990). Azbučnik srpskih srednjovekovnih književnih pojmova (2. izd.). Beograd: Nolit.