Pozivanje na većinu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pozivanje na većinu je logička greška poznata i pod nazivima: pozivanje na narod, pozivanje na masu, pozivanje na verovanje, pozivanje na demokratiju, pozivanje na popularnost, argument iz konsenzusa, autoritet većine, pozivanje na brojnost i saglasnost klanova. Ova logička greška nastaje kada se tvrdi da je nešto istinito samo zato što veliki broj ljudi smatra da je jeste. Problem sa ovom greškom je to što popularnost neke tvrdnje ne utiče na njegovu tačnost, da je tako onda bi Zemlja i dalje bila ravna. Greška funkcioniše pošto se misli da je većinu teže zavarati nego jednog čoveka, iako ovo ne mora biti tačno.

Primeri[uredi | uredi izvor]

  • Na izborima uvek pobedi najbolji kandidat.

Svi smo svesni da ovo nije tačno, jer pobeđuje kandidat sa najviše glasova, a ne najbolji. U većini slučaja pobedi najbolji demagog. Mane demokratije je još Sokrat uvideo.

  • Gugl daje više rezultata kada napišem "neznam", nego "ne znam" zato mora da je ispravno "neznam".

To što većina pravi pravopisne greške ne znači da je ispravno. Ovde je i slučaj logičke greške Argumentum ad Google.

  • Mora da postoji drekavac kada toliki narod veruje u njega.

Indokrinacija i popularnost ideje na utiču na tačnost.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stojadinović, Predrag (2014). 50 Logičkih grešaka za koje treba da znate. Smederevo: Heliks. str. 32—33. ISBN 978-86-86059-45-1.