Predsednički izbori u SAD 1860.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predsednički izbori u SAD 1860.

← 1856 6. novembar 1860. 1864 →

303 članova Izbornog kolegijuma
152 elektorskih glasovi potrebni za pobedu
Izlaznost81,8%[1] Rast 2,4 pp
 
Nominovan Abraham Linkoln Džon K. Brekinridž
Stranka Republikanska Južna demokratska stranka
Matična država Ilinois Kentaki
Kandidat za potpredsednika Hanibal Hamlin Džozef Lejn
Glasovi izbornika 180 72
Odnesenih država 18 11
Br. glasova 1.865.908 848.019
Procenat 39,8% 18,1%

 
Nominovan Džon Bel Stiven A. Daglas
Stranka Partija ustavne unije Demokratska
Matična država Tenesi Ilinois
Kandidat za potpredsednika Edvard Everet Herčel V. Džonson
Glasovi izbornika 39 12
Odnesenih država 3 1
Br. glasova 590.901 1.380.202
Procenat 12,6% 29,5%

Rezultati izbora: Crvena boja označava države u kojima je pobedio Linkoln, zelena označava države u kojima je pobedio Brekrindž, narandžasta označava države u kojima je pobedio Bel, and plava označava države u kojima je pobedio Daglas. Brojevi označavaju broj elektorskih glasova dodeljenih svakoj državi.

Predsednik pre izbora

Džejms Bjukenan
Demokratska

Izabrani Predsednik

Abraham Linkoln
Republikanska

Predsednički izbori u Sjedinjenim Državama 1860. bili su 19. četvorogodišnji predsednički izbori, održani u utorak, 6. novembra 1860. U četvorosmernom takmičenju, ulaznica Republikanske stranke Abrahama Linkolna i Hanibala Hamlina, odsutna sa glasačkog listića u deset ropskih država,[2] osvojio nacionalni narodni pluralitet, narodnu većinu na severu gde su države već ukinule ropstvo, i nacionalnu izbornu većinu koja se sastoji samo od severnih elektorskih glasova. Linkolnov izbor je tako poslužio kao glavni katalizator država koje će postati Konfederacija koja se otcepljuje od Unije. Ovo je bio prvi put da je republikanac izabran za predsednika. To je takođe bio prvi put da su dva kandidata bila iz iste države, i jedan od samo dva puta (drugi je bio 1920) kada ta država nije bila Njujork.

Sjedinjene Države su postale sve više podeljene tokom 1850-ih, prvenstveno zbog širenja ropstva na zapadne teritorije. Aktuelni predsednik Džejms Bjukenan, kao i njegov prethodnik Frenklin Pirs, bio je severni demokrata sa južnjačkim simpatijama. Bjukenan je takođe čvrsto obećao da neće tražiti reizbor. Od sredine 1850-ih, Republikanska partija protiv ropstva postala je glavna politička snaga, vođena protivljenjem birača severa Zakonu Kanzas-Nebraska i odlukom Vrhovnog suda iz 1857. u predmetu Dred Skot protiv Sandforda. Od izbora 1856. Republikanska partija je zamenila ugašenu Vigovsku stranku kao glavnu opoziciju demokratama. Grupa bivših vigovaca i Ne znaju ništa formirala je Partiju ustavne unije, koja je nastojala da izbegne nejedinstvo rešavajući podele oko ropstva nekim novim kompromisom.

Republikanska nacionalna konvencija iz 1860. godine u Čikagu nominovala je Abrahama Linkolna, umerenog bivšeg predstavnika vigovaca iz Ilinoisa sa jednim mandatom. Njegova platforma je obećavala da se neće mešati u ropstvo na jugu, ali se protivila proširenju ropstva na teritorije. Demokratska nacionalna konvencija iz 1860. prekinuta je u Čarlstonu, u Južnoj Karolini, bez dogovora o kandidatu, ali je druga konvencija u Baltimoru, Merilend, nominovala senatora iz Ilinoisa Stivena A. Daglasa. Daglasova podrška konceptu narodnog suvereniteta, koji je pozivao naseljenike svake teritorije da lokalno odlučuju o statusu ropstva, otuđila je mnoge radikalne južne demokrate za ropstvo, koji su želeli da teritorije, a možda i druge zemlje, budu otvorene za ropstvo. Uz podršku predsednika Bjukenana, južne demokrate su održale sopstvenu konvenciju, nominujući potpredsednika Džona K. Brekinridža iz Kentakija. Konvencija Ustavne unije iz 1860. nominovala je kartu koju je predvodio bivši senator Tenesija Džon Bel.

Linkolnov glavni protivnik na severu bio je Daglas, koji je pobedio na izborima u dve države, Misuriju i Nju Džerziju. Daglas je bio jedini kandidat na izborima 1860. koji je osvojio elektorske glasove iu slobodnim i u ropskim državama. Na jugu, Bel je pobedio u tri države, a Brekinridž je pobedio preostalih 11. Linkolnov izbor motivisao je sedam južnih država, koje su sve glasale za Brekinridža, da se otcepe pre inauguracije u martu. Američki građanski rat počeo je manje od dva meseca nakon Linkolnove inauguracije, bitkom kod Fort Samtera; nakon toga su se otcepile još četiri države. Linkoln će ponovo pobediti na predsedničkim izborima u Sjedinjenim Državama 1864. Izbori su bili prvi od šest uzastopnih pobeda republikanaca. Uprkos Linkolnovoj komandnoj pobedi, ovo su bili prvi izbori u američkoj istoriji na kojima pobednik nije uspeo da pobedi u svom matičnom okrugu, a Linkoln je za dlaku izgubio okrug Sangamon od Daglasa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „National General Election VEP Turnout Rates, 1789-Present”. United States Election Project. CQ Press. 
  2. ^ „Abraham Lincoln: Campaigns and Elections | Miller Center”. millercenter.org (na jeziku: engleski). 2016-10-04. Pristupljeno 2023-08-10. 

Spoljašne veze[uredi | uredi izvor]