Josif

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Пророк Јосиф)

„Njegova braća su prepoznala Džozefa“ (slika Leona Pjera Urbana Buržoa iz 1863.)
Datum rođenja1562. p. n. e.[traži se izvor]
Mesto rođenjaHaran
Datum smrti1452. p. n. e.[traži se izvor]
Mesto smrtiEgipat
Mesto ukopaJosifov grob, Nablus
32° 12′ 47″ S; 35° 16′ 58″ I / 32.2130268° S; 35.2829153° I / 32.2130268; 35.2829153
Braća prodaju Josifa

Prorok Josif (hebr. יוֹסֵף, arap. يوسف [Yūsuf ili Yūsif], hebr. יוֹסֵף;[1] standard: Yōsef, tiberijski: Yōsēp̄; alternativno: יְהוֹסֵף,[2][3] dosl. 'Yahweh dodaće'; standard: Yəhōsef, tiberijski: Yŏhōsēp̄;[4] arap. يوسف; stgrč. Ἰωσήφ) bio je jedanaesti od dvanaest sinova Jakovljevih. Prema svedočanstvu Svetog pisma Staroga zaveta njegova braća su ga zbog ljubomore kao veoma mladog prodali u roblje.[1] Kao rob je bio odveden u Egipat, gde je nakon nekog vremena primljen na dvor egipatskog faraona koji ga je postavio za upravnika kraljevstva i učinio najmoćnijim i najuticajnijim u Egiptu.

Kompozicija priče se može datirati u period između 7. veka pre nove ere i treće četvrtine 5. veka p. n. e., što je otprilike period u koji naučnici datiraju Knjigu Postanja.[5] U rabinskoj tradiciji, on se smatra pretkom drugog Mesije zvanog „Mašijah ben Josef“, koji će voditi rat protiv sila zla zajedno sa Mašijah ben Davidom i poginuti u borbi sa neprijateljima Boga i Izraela.[6]

Prorok Josif u Svetom pismu[uredi | uredi izvor]

Razmeštaj trinaest plemena u Izrailju (Josifova:Efrem i Manaše)

Kasnije je svojoj braći oprostio i celu porodicu preselio u Egipat. Bio je poznat kao iscelitelj, graditelj, arhitekta i kao darovit čovek u mnogim oblastima.

Josif upravlja Egiptom

I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama beše prazna, ne beše vode u njoj. Posle sedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavog korenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. (1 Moj. 37:26, 1 Moj. 37:36, Priče 30:20) I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu? (1 Moj. 4:10, Jov 16:18) Hajde da ga prodamo ovim Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je telo. I poslušaše ga braća njegova. (1 Moj. 29:14, 1 Moj. 42:21) Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir. (1 Moj. 39:1, 1 Moj. 45:4, 5 Moj. 33:16, Sud. 6:3, Psal. 105:17, Mat. 27:9, Dela 7:9)

Zavera protiv Josifa[uredi | uredi izvor]

Džozefov krvavi kaput koji je Jakobu doneo Dijego Velaskez, 1630.

Josifova polubraća su bila ljubomorna na njega; (Genesis 37:18–20) zbog čega je u Dotanu većina njih skovala zaveru da ga ubije, sa izuzetkom Ruvima,[7][8] koji je predložio da se Josif baci u praznu cisternu, nameravajući da spase Josifa. Ne znajući za ovu sporednu nameru, ostali su ga prvo poslušali.[a] Kada su Josifa zatvorili, braća su ugledala karavan kamila kako nosi začine i mirise u Egipat, i prodala Josifa ovim trgovcima.[b] Nakon toga su kriva braća natopila kozjom krvi Josifovo kaput i pokazala ga Jakovu, koji je stoga verovao da je Josif mrtav (Genesis 37:12–35).

Potifarova kuća[uredi | uredi izvor]

Na kraju, Josif je prodat Potifaru, kapetanu faraonove garde (Genesis 37:36, Genesis 39:1). Kasnije je Josif postao Potifarov lični sluga, a potom i nadzornik njegovog domaćinstva. Ovde je Potifarova žena (nazvana Zulejka u kasnijoj tradiciji) pokušala da zavede Josifa, što je on odbio. Ljuta što je pobegao od nje, iznela je lažnu optužbu za silovanje i tako osigurala da završi u zatvoru[v] (Genesis 39:1–20).

Pretpostavke o vezi sa Imhotepom[uredi | uredi izvor]

Pojedini arheolozi i istoriografi poistovećuju Josifa sa egipatskim sveštenikom Imhotepom. Naime, veliki broj činjenica vezanih za živote jednoga i drugoga se poklapaju. Obojica nisu kraljevskog porekla ali su bili izuzetno bliski faraonu. Oboje su cenjeni kao veliki mudraci, lekari, arhitekte, graditelji. Gradnja prvih piramidalnih građevina se vezuje za obojicu, a nije bio redak slučaj u tim vremenima da Jevreji pripadnike svoga naroda nazivaju jevrejskim imenom iako on zvanično nosi egipatko ime. To je bio slučaj kod gotovo svih stranaca koji su radili u faraonovoj administraciji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ According to Josephus, Reuben tied a cord around Joseph and let him down gently into the pit. Josephus. Antiquities of the Jews. 2.3.2. , Perseus Project AJ2.3.2, .
  2. ^ The Septuagint sets his price at twenty pieces of gold; the Testament of Gad thirty of gold; the Hebrew and Samaritan twenty of silver; the Vulgar Latin thirty of silver; Josephus at twenty pounds
  3. ^ Josephus claims that Potiphar fell for his wife's crocodile tears although he did not believe Joseph capable of the crime.Josephus. Antiquities of the Jews. 2.4.1. , Perseus Project AJ2.4.1, .

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Gesenius & Robinson 1882, str. 391. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFGeseniusRobinson1882 (help)
  2. ^ „Psalms 81:6”. Sefaria. 
  3. ^ „Strong's Hebrew Concordance - 3084”. Bible Hub. 
  4. ^ Khan, Geoffrey (2020). The Tiberian Pronunciation Tradition of Biblical Hebrew, Volume 1. Open Book Publishers. ISBN 978-1783746767. 
  5. ^ Redford 1970, str. 242: "several episodes in the narrative, and the plot motifs themselves, find some parallel in Saite, Persian, or Ptolemaic Egypt. It is the sheer weight of evidence, and not the argument from silence, that leads to the conclusion that the seventh century B.C. is the terminus a quo for the Egyptian background to the Joseph Story. If we assign the third quarter of the fifth century B.C.E. as the terminus ante quem, we are left with a span of two and one half centuries, comprising in terms of Egyptian history the Saite and early Persian periods."
  6. ^ Blidstein, Gerald J. (2007). Skolnik, Fred; Berenbaum, Michael; Thomson Gale (Firm), ur. Encyclopaedia Judaica. 14. str. 112—113. ISBN 978-0-02-866097-4. OCLC 123527471. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  7. ^ Genesis 37:21–22
  8. ^ Josephus. Antiquities of the Jews. 2.3.1. , Perseus Project AJ2.3.1, .

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]