Pjer de Montegi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pjer de Montegi
Grb Pjera (Pedro) de Montegia
Datum smrti1232.

Pjer (Pedro) de Montegi (franc. Pierre de Montaigu) je bio petnaesti veliki majstor vitezova Templara, na čelu reda bio je od 1218. do 1232.

Izbor za velikog majstora[uredi | uredi izvor]

Učestvovao je u Petom krstaškom ratu i bio je dobar prijatelj prehodnom velikom majstoru Giju de Šartreu što je i bio razlog njegovog tako brzog imenovanja za naslednika. Istovremeno, vođa Hospitalaca bio je Gerin de Montegi i najverovatnije brat Pedra de Montegia što je dovelo do tesne saradnje ova dva reda u tom periodu.

Vojnička karijera[uredi | uredi izvor]

Njegove akcije protiv muslimanskih snaga tokom Petog krstaškog rata koje su radile na oslobađanju Jerusalima bile su toliko efikasne da su oni bili prisiljeni da predlože predaju. Muslimanske snage su za primirje i prekid opsade Damijeta nudile oslobađenje zarobljenih vojnika kao i prekid napada na Jerusalim, vojne pobede, koje su pomagali Hospitalci učinile su ga poznatim ratnikom. Montegi je 1221. potpisao primirje sa Muslimanima što mu je omogućilo da pošalje dosta vitezova u pomoć Rekonkistima.

Sukob sa Fridrihom II[uredi | uredi izvor]

1227. Pjer (Pedro) de Montegi i Gerin de Montegi oštro su kritikovali Fridriha II jer mu je bilo ″draže da sedi u Rimu nego da poseti Svetu zemlju″, pored toga on je po mišljenju Pape Grgura IX glumio da je oboleo tokom polaska u Krstaški rat. Kao posledicu pretvaranja i optužbi velikih majstora Fridrih II je izopšten iz crkve. U znak odmazde on je napadao i pljačkao posede Templara i Hospitalaca i pri tome ubio nekoliko vitezova ova dva reda. Međusobni zategnuti odnosi trajali su do smrti velikog majstora Pedra de Montegina.

Poslednji sukobi i smrt[uredi | uredi izvor]

Veliki majstor je organizovao nekoliko akcija koje su za cilj imale pomoć Latinskom carstvu. Umro u januaru 1232. Nasledio ga je Arman de Perigor.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]