Razgovor:Bioskop

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prvi podnaslov[uredi izvor]

Ovaj deo je u potpunosti neenciklopediski. S obzirom da ga je nemoguće preraditi, ostaće ovde da možda nekome pomogne pri pisanju u budućnosti. --Aleks (razgovor) 03:04, 4. jul 2011. (CEST)[odgovori]

Zanimljivosti[uredi izvor]

Na bioskope je bila velika navala, pa se pojavilo i novo zanimanje - tapkaroš. Tapkaroši su kupovali karte u velikom broju i onda neposredno pred projekciju prodavali po višim cenama. Imali su i svoj kodeks - karta se nije smela prodati „po ceni“ - ako je zanimanje bilo manje od očekivanog, karte su se cepale. Policija ih je, naravno, gonila.

U pojedinim zemljama je bilo dozvoljeno pušenje za vreme predstava. Grickanje semenki od bundeve je takođe bilo vrlo popularno, ali ne i dozvoljeno. Prodavci semenki su bili obavezni deo miljea pred bioskopsku predstavu.

Mnoge dvorane su grejane klasičnim pećima na drva (nije bilo centralnog grejanja). Za vreme predstave radnice u biskopu su posebnim pumpama rasprašivale u vazduh miris na bazi kolonjske vode, pošto je i ventilacija bila nedovoljna, a predstave su se davale jedna za drugom.

U prigradskim bioskopima su se skupljali lokalni momci, i smatralo se izuzetnom zabavom glasno komentarisati film. Jedan od fazona je bio da neko počne da viče „ima li u dvorani doktora!!??“ i kada bi se neki slučajni doktor javio, misleći da je nekom pozlilo, sledilo bi pitanje „Doktore, kako vam se sviđa film?!“. Erotske scene su posebno komentarisane.

U nekim zemljama su popodnevne predstave (za penzionere) bile jeftinije da bi se smanjio pritisak na večernje predstave.

Postojali su i tzv. „non-stop“ bioskopi. Kupovinom karte moglo se u bilo kom momentu ući i izaći iz bioskopa. U zapadnim zemljama su postojali posebni bioskopi za porno filmove. Filmska predstava, na svaki sat vremena, je prekidana i jedna striptizeta bi izvela striptiz uživo.

Za filmove su štampani programi u vidu letka, na kojima je prepričan film, pobrojani glumci i stvaraoci filma kao i fotografije iz naj interesantnijih delova filma. Mnogi su to kupovali, pa čak i sakupljali.

Takođe, štampani su za svaki film i filmski plakati koji su se lepili po gradu i nalazili u izlogu bioskopa. Ovi plakati su takođe bili meta kolekcionara.

Pojavom televizije interesovanje za posete bioskopima opada. Pojavom videa, VHS-a i video klubova, a pogotovu DVD-a i „kućnih bioskopa“ klasični bioskopi definitivno gube bitku.

Piratska izdanja su takođe dala svoj značajan doprinos u procesu gašenja bioskopa. Od 40 bioskopa koliko ih je bilo u Beogradu na vrhuncu, danas ih radi manje od desetak. A Beograd je tada imao upola manje stanovnika.