Rejnir (planina)

Koordinate: 46° 51′ 10″ S; 121° 45′ 37″ Z / 46.8528857° S; 121.7603744° Z / 46.8528857; -121.7603744
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rejnir ( planina )
Pogled preko rečne doline.
Geografske karakteristike
Ndm. visina4392[1][2] m
Koordinate46° 51′ 10″ S; 121° 45′ 37″ Z / 46.8528857° S; 121.7603744° Z / 46.8528857; -121.7603744
Geografija
Rejnir na karti Washington
Rejnir
Rejnir
Države SAD
 Vašington (država)
MasivKaskadske planine

Planina Rejnir, poznata i kao Tahoma, je veliki aktivni stratovulkan u Kaskadnom vencu severozapadnog Pacifika, u Sjedinjenim Državama. Nalazi se u istoimenom nacionalnom parku, oko 95 km južno-jugoistočno od Sijetla.[3] Sa nadmorskom visinom od 4392 m[4][5] predstavlja najviše uzvišenje američke savezne države Vašington, planinu sa najvećom relativnom visinom u kontinentalnom delu SAD[6] i najvišu planinu duž Kaskadskog vulkanskog luka.

Zbog velike verovatnoće da će eruptirati u bliskoj budućnosti, Rejnir se smatra jednim od opasnijih vulkana na svetu, a nalazi se i na listi Dekadnih vulkana.[7] Velika količina glacijalnog leda na planini znači da bi erupcija Renijera mogla da izazove masivne lahare koji bi mogli da ugroze celu dolinu reke Pujalup. Prema Geološkom zavodu Sjedinjenih Država oko 80.000 ljudi i njihovi domovi su u opasnosti u zonama koje mogu biti ugrožene od potencijalnih lahara.[8]

Između 1950. i 2018. godine, 439.460 ljudi se popelo na planinu Renijer.[9][10] Otprilike 84 osobe poginule su u planinarskim nesrećama na planini od 1947. do 2018. godine.[9]

Naziv[uredi | uredi izvor]

Pre nego što je dobila današnje ime lokalni Indijanci su planinu zvali Talol, Tahoma ili Takoma što je na njihovom jeziku značilo " majka voda ". Sadašnji naziv je dao Džordž Vankuver (engl. George Vancouver) u čast svog prijatelja admirala Petera Rejnira (engl. Peter Rainier).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Sa 26 velikih glečera i 93 km² stalnih snežnih poljana Rejnir je najveća glečerska oblast u 48 SAD država. Na samom vrhu planine nalaze se dva kratera sa preko 300 m. u prečniku. Geotermalna toplota iz vulkana drži područje oko ivice oba kratera bez snega i leda, i tu se formirala najveća svetska mreža vulkanskih glečerskih pećina sa skoro 3,2 km. prolaza.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mount Rainier, Washington”. Peakbagger.com. Pristupljeno 1. 1. 2016. 
  2. ^ „Topographic map of Mount Rainier”. opentopomap.org. Pristupljeno 2023-05-08. 
  3. ^ Egan, Timothy (22. 8. 1999). „Respecting Mount Rainier”. The New York Times. Arhivirano iz originala 11. 3. 2022. g. Pristupljeno 10. 3. 2022. 
  4. ^ Hill, Craig (16. 11. 2006). „Taking the measure of a mountain”. The News Tribune. str. E1, E4. Arhivirano iz originala 11. 3. 2022. g. Pristupljeno 10. 3. 2022 — preko Newspapers.com. 
  5. ^ Signani, Larry (19. 7. 2000). „The Height of Accuracy”. Point of Beginning. BNP Media. Arhivirano iz originala 2012-12-17. g. Pristupljeno 30. 1. 2023. 
  6. ^ „USA Lower 48 Top 100 Peaks by Prominence”. Peakbagger.com. 
  7. ^ „Decade Volcanoes”. CVO. United States Geological Survey. Arhivirano iz originala 2012-06-03. g. 
  8. ^ Driedger, C.L.; Scott, K.M. (2005-03-01). „Mount Rainier – Learning to Live with Volcanic Risk”. Fact Sheet 034-02. United States Geological Survey. Arhivirano iz originala 2010-07-20. g. Pristupljeno 2008-10-30. 
  9. ^ a b Emma P. DeLoughery; Thomas G. DeLoughery (14. 6. 2022). „Review and Analysis of Mountaineering Accidents in the United States from 1947–2018”. High Altitude Medicine & Biology. 23 (2): 114—18. PMID 35263173. S2CID 247361980. doi:10.1089/ham.2021.0085. Arhivirano iz originala 11. 7. 2022. g. Pristupljeno 11. 7. 2022. 
  10. ^ „Annual Climbing Statistics”. National Park Service. Arhivirano iz originala 11. 7. 2022. g. Pristupljeno 11. 7. 2022.