Ribolov na plovak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ribolov na plovak je vrsta ribolova. Mnogi greše smatrajući da je ribolov na plovak, ribolov za početnike. Ribolov na plovak, osim što omogućava brzo i efikasno hvatanje velikog broja najrazličitijih vrsta ribe, predstavlja i jedan izuzetno interesantan način ribolova. Plovak predstavlja našu vizuelnu vezu sa ribom i zato ga traba pažljivo birati. Za svaku moguću kombinaciju lova (tekuća ili stajaća voda, dubina, vetar, vrsta ribe ...) postoji odgovarajući plovak, pa iako se često čini nebinto, pravilan izbor plovka je često odučujući faktor.

Ribolov plovkom možemo podeliti na više načina, dva najvažnija su da li lovimo na tekućim ili stajaćim vodama, i da li lovimo grabljivice ili biljojede. Lov grabljivice na plovak predstavlja vrlo efikasan metod, posebno u hladnijim jesenjim danima. Možemo koristiti klizeći ili fiksni plovak.

Lov grabljivica fiksnim plovkom[uredi | uredi izvor]

uglavnom koristimo za lov na manjim dubinama (do 3m). Koristimo plovak odgovarajuće nosivosti, u zavisnosti kolika nam je riba mamac (kako ga ne bi stalno potapala) i sistem montiramo na dva načina. Prvi način je za terene sa potpuno čistim dnom, na kojem nema bojazni da će se mamac upetljati o neku podvodnu prepreku. Poenta sistema je prezentovati mamac što bliže dnu, kako bi isprovocirali grabljivicin napad. (Na takvim terenima grabljivice se najčešće skrivaju u kakvom ulegnuću u dnu). Na osnovni najlon montiramo 2 olova, na međusobnoj udaljenisti od oko 10cm, ispod postavljamo virblu, i na nju kačimo predvez sa trokrakom ili jednokrakom udicom (ako lovite štuku poželjno je koristiti sajlicu). Ukoliko ih imate koristite ribe dna, što zbog lakšeg raspoznavanja od strane grabljivice, što da ne bi pokušavala da izlazi na površinu i tako mrsila najlon. Kada lovimo na terenima sa dosta podvodnog krša, ili jako zatravljenim terenima, ribicu prezentujemo u nešto višim slojevima vode. Na osnovni najlon montiramo jedno olovo, a na 20-ak cm iznad njega treba da je virbla sa predvezom na kojem je udica. Dužina predvaza treba da je nešto kraća nego odstojanje virble od olova, kako bi riba u svakom trenutku bila iznad nivoa olova. Kod nas se ovim sistemima najčešće lovi štuka, a dešavaju se i nenamerni ulovi smuđa ili bandara.

Lov grabljivica klizećim plovkom[uredi | uredi izvor]

uglavnom koristimo na većim dibinama, najčešće preko 3m (tj. dubinama većim od dužine našeg štapa). Na ovaj način uspešno se love štuka i smuđ na stajaćim i sporotekućim vodama. Načini montiranja sistema su slični kao i kod fiknog plovka, a razlika je u tome što plovak nije fikiran na osnovni najlon, već se slobodno kreće u intervalu koji smo mu odredili graničnicima.

Lov biljojednih vrsta[uredi | uredi izvor]

ribolovom na plovak veoma je raznovrstan. Za početak je najbolje da povežemo kretanje plovka na površini sa onim što se dešava ispod nje. Kada plovak počne da se izdiže, i potom poleže, znači da je riba uzela mamac, i krenula ka površini, neutralizujuci tako teret olova. Kada plovak tone, riba, sa mamcem u ustima, kreće nadole, ili pak u stranu ... Ribolov biljojednih vrsta na plovak deli se na tri vrste: ribolov spuštanjem, ribolov čekanjem, i ribolov podizanjem.

Ribolov spuštanjem[uredi | uredi izvor]

najčešće se koristi na mestima sa jednoličnim i čistim dnom, poput šljunčanih klizišta, a još je primenljiv i na mestima gde se spajaju dva toka, i dno je u kaskadama, ili je prepuno rupa. Sistem se koristi na tekućim vodama i montira se tako da je udica na 30-ak cm od olova. Najbolje je staviti par sitnijih olovaca kako bi se težina ravnomernije rasporedila i tonjenje mamca ucinilo što prirodnijim. Dubina treba da je podešena tako da mamac jedva dodiruje dno, na najplići mestima. Poželjno je u veći mrežasti džak staviti ciglu kao otežanje, zatim napuniti nekom hranom, poput hleba i kuvanog krompira, i spustiti na željeno mesto pecanja, a plovak pustati da ga voda nosi pokraj njega.

Ribolov čekanjem[uredi | uredi izvor]

koristi se uglavnom na stajaćim i sporotekućim vodama. Kao što i ime kaže njime ne tražimo ribu već je čekamo na određenom mestu, uz poželjno hranjenje mesta. Praktičan je za mesta sa dosta podvodnih prepreka i veoma zatravljena mesta, na kojima prezentujemo mamac u blizini tih zaklona i pokušavamo ribu da izvučemo do toga mesta. Mamac stoji nepomično na dnu i nalazi se na 30-ak cm od olova. Razlog za to je da riba pri uzimanju mamca ne primeti otpor olova i da ga dobro pokupi pre nego oseti otpor. Obično vidimo snažne udarce, u vidu nošenja plovka u stranu ili podvlačenja. Olova je najbolje rasporediti na manjem rastojanju po nekoliko komada, kako bi pravilno raspodelili težinu.

Ribolov podizanjem[uredi | uredi izvor]

veoma je sličan ribolovu čekanjem, i takođe se primenjuje na sporotekućim vodama i na stajaćicama. Osnovna razlika je u postavljanju udice, koja na ovom sistemu ide na svega 5 do 7,5 cm od olova, tako da potez registrujemo i pri najmanjem kontaktu ribe sa udicom. Riba momentalno preuzima težinu olova, tako da se plovak izdiže i polako poleže, što je trenutak za kontru. Najbolje je montirati jedno veće olovo, ali se takođe može upotrebiti niz sitnijih, ukoliko učinimo to, poželjno je da su gusto zbijena kako bi brže prenela opterećenje na ribu. Ovaj sistem se najčešce korisit u lovu linjaka i šarana, a odličan je i u noćnom ribolovu, sa svetlećim plovcima (mnogo je uočljivije kretanje nego kod „čekanja").

U ribolovu plovkom postoje razne varijante i podsistemi, a takođe je dobro pridržavati se i nekih praktičnih saveta: razdaljina udice od najnižeg olova mora biti manja nego razdaljina najvišeg olova od plovka (kako ne bi bilo mršenja prilikom zabačaja), ukoliko pecamo blizu obale olova treba da su gušće zbijena nego ukoliko pecamo na većim razdaljinama, i naravno, primama je često odlučujući faktor pri pecanju na plovak ...

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]