Rostam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rostam oplakuje Sohraba, persijska minijatura.

Rostam ili Rustem (persijski: رُستَم) je najslavniji legendarni heroj u epu Šahname i persijskoj mitologiji. U Šahnami, Rostam i njegovi preci su marzbani (graničari) iz Sistana (današnji Iran i Avganistan). Rostam je najpoznatiji po tragičnoj borbi sa Esfandiarom, drugim legendarnim iranskim herojem, po njegovoj ekspediciji u Mazandaran (ne treba ga mešati sa današnjom pokrajinom Mazandaran), i po tužnoj i nesrećnoj borbi sa svojim sinom, Sohrabom, koji je ubijen u toj borbi. Rostama je, na kraju, ubio Šagad, njegov polubrat. Bio je sin Zala i Rudabe.

Rostam je uvek bio prikazivan kao najmoćniji iranski paladin (sveti ratnik) i atmosfera svih epizoda u kojima se nalazio veoma podseća na parćanski period. Ovekovečen je od strane Ferdovsija, persijskog pisca iz 10. veka, u Šahnami ili Knjizi o kraljevima, koji daje opis preislamskog iranskog folklora i istorije.

U borbu je nosio posebno odelo koje je nazvano Babr-e bajan.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U Ferdovsijevoj Šahnami, Rostam je rodom iz Zabulistana, istorijske regije koja, otprilike, odgovara današnjoj Zabul provinciji na jugu Avganistana. Njegova majka Rudabe je bila princeza Kabula. Rostam je šampion šampiona i učestvuje u brojnim pričama, predstavljajući neke od najpopularnijih (i verovatno neke od najznačajnijih maestralno napravljenih) delova Šahname. Rostam—kao i njegov deda Sam—deluje i kao verni vojni general i kao čuvar kraljeva iz persijske Kajanijan dinastije.

Kao dete, on ubija poludelog belog slona kralja Manučehra samo jednim udarcem, buzdovanom koji je pripadao njegovom dedi Samu, sinu Narimana. Nakon toga, ukrotio je svog pastuva Rakša. Etimologija imena Rostam je nastala iz raodh+takhma, gde raodh znači ´rast, razvijanje´, a takhma znači ´hrabar´. U Avesti, oblik je raosta-takhma a na pahlaviju rodastahm.[1] Mehrdad Bahar smatra da je etimologija imena ruta-staxma znači ´reka koja se spušta´, i tvrdi da je Rostam mogao biti drevni Bog reke Helmand. Bahar se koristi činjenicom da se Rostamova majka zove Rudabe (odnosno Reka vode) a njegov otac Zal što znači da ima belu kosu. Takođe tvrdi da je Zal zapravo metafora za planine koje oblikuje reka i čiji vrh je uvek beo zbog snega.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rostamova majka Rudabe, princeza Kabula, bila je poznata po svojoj neprevaziđenoj lepoti, a Rostamov otac je bio Zal. Zal je bio jedan od najmoćnijih persijskih ratnika i veliki vojni vođa koji je pokorio brojna pobunjenička plemena i koji je vladao Zabulistanom. Zal je bio poznat po svojoj mudrosti i bio je bez premca u jahanju i borbi na konju. Jednom je demonstrirao svoje veštine caru Manučehru, da bi mu tražio blagoslov da se oženi svojom voljenom Rudabom.

U persijskoj mitologiji, Rudabina trudnoća se odužila zbog izuzetne veličine bebe. Zal, njen muž, bio je siguran da će mu žena umreti u trudnoći. Rudaba je bila na smrti kada je Zal odlučio da prizove Simurga. Simurg se pojavio i uputio ga na način da se obavi "rostamzad" (persijski ekvivalent carskog reza), čime je spašena i Rudaba i dete. Nakon što je Zalov otac, Sam, saznao za rođenje njegovog unuka, požurio je da vidi Rostama i bio je presrećan. Rostama je odgajio Zal i spremao ga je za rat. Kada je Rostam sam ubio poludelog slona, otac ga je poslao na svoj prvi vojni zadatak. Rostamov zadatak je bio da osvoji tvrđavu na vrhu planine Sipand gde je nekada njegov pradeda Nariman, vodio opsadu i poginuo u borbi. Rostam je osvojio tvrđavu, porazio neprijatelja, opljačkao riznicu i prijavio uspeh svom ocu Zalu i dedi Samu.

Haft han[uredi | uredi izvor]

Rostam ubija Esfandjara Esfandyar, srednjovekovna persijska minijatura

Rostam se upušta u herojsko putovanje da spasi svog vladara, Kai-Kavusa, kojeg su zarobili demoni Mazandarana. Ovo putovanje je nazvano: Rostamovih sedam zadataka (persijski: Haft han-e Rostam).

Postoje sličnosti između legende o Rostamu i onih koje se odnose na velikog irskog heroja Kuhulina. Obojica su porazili surove zveri kao jako mladi, obojica su ubili svoje sinove u borbi (Rostam i Sohrab, motiv koji se takođe nalazi u Hildebrandovoj pesmi), obojica su skoro nepobedivi u borbi, i ubijeni su izdajom, ali ubijaju svoje ubice poslednjim dahom.[2]

Dva persijska heroja, Rostam i Esfandjar, prolaze kroz slične zadatke kao i Herkul.[3]

Alternativni pogledi[uredi | uredi izvor]

Kraljevsko centralnoazijsko društvo je napisalo u žurnalu Kraljevskog centralnoazijskog društva da borba između Rostama i Belog demona predstavlja borbu između Persijanaca i osvajača sa severa, iz kaspijskih provincija.[4]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Dalje informacije: Šagad

Poreklo i drugi odnosi[uredi | uredi izvor]

Rostam je sa Tahminom, princezom Samangana, imao sina po imenu Sohrab, kojeg je otac slučajno ubio u vreme Kai Kavusa. Rostam je kasnije imao ćerku po imenu Banu Gošasp, koja je imala brata Faramarza, i oboje su postali istaknuti heroji u Turanu i Indiji. Gošasp je u braku sa Givom imala sina, Bižana.

Rostam je takođe imao polubrata Šagada, koji je uvek bio ljubomoran na Rostama i koji je isprovocirao njegovu smrt.

Podjednako poznat kao Rostam je njegov konj Rakš, koji je imao neverovatno dug život, poput Rostamovog, podaren božanskom milošću i umro je u isto vreme kad i Rostam.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ eostam is a true hero of iran M. Mayrhofer, Iranisches Personennamenbuch I/1, Vienna, 1977
  2. ^ Connell Monette, The Medieval Hero: Christian and Muslim Traditions. (Saarsbruck: 2008).
  3. ^ Connell Monette, The Medieval Hero: Christian and Muslim Traditions. (Saarsbruck: 2008). str. 227-28.
  4. ^ Journal of the Royal Central Asian Society By Royal Central Asian Society

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]