Samoostvarenje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Samoostvarenje (ili sebeostvarenje) je osnovni pojam teorije ličnosti koji se odnosi na pretpostavljenu univerzalnu, urođenu i spontanu težnju za uspostavljanjem, aktualizacijom i razvojem, sopstvenih suštinskih mogućnosti. To je aktivna težnja za zdravljem, impuls usmeren ka rastu, odnosno ostvarivanju ljudskih potencijala. Takođe je istovremeno i sâm cilj kojem se teži, idealno stanje ličnosti, u kojem nema agresivnosti, sebičnosti ili neurotičnosti. To je stanje, pozitivno određeno, podrazumeva prihvatanje i ispoljavanje unutrašnjeg Ja, odnosno postizanje potpunog razvoja ličnih potencijala. Prema Maslovu, ovo je osnovni ljudski motiv. U Jungovoj psihologiji samoaktualizacija je drugi naziv za individuaciju koja znači samosvest.

Maslovova hijerarhija potreba[uredi | uredi izvor]

Psiholog  Abraham Maslov opisuje ono što je poznato kao hijerarhija potreba , koja predstavlja sve različite potrebe koje motivišu ljudsko ponašanje. Hijerarhija se često prikazuje kao piramida, pri čemu najniži nivoi predstavljaju osnovne potrebe i složenije potrebe koje se nalaze na vrhu piramide.[1]

Na vrhuncu ove hijerarhije je samoaktualizacija. Hijerarhija sugeriše da kada se zadovolje druge potrebe u osnovi piramide, onda možete usmeriti svoju pažnju na ovu vrhunsku potrebu za samoaktualizacijom.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Vrhunska iskustva

Samoostvareni ljudi prema Maslovu,[2] imaju vrhunska iskustva, koja uključuju:

„Osećaj neograničenih horizonata koji se otvaraju kao vizija, osećaj da su istovremeno moćniji i bespomoćniji nego što su ikada bili, osećaj ekstaze i čuđenja i strahopoštovanja, gubitak položaja u vremenu i prostoru uz, konačno, uverenje da se dogodilo nešto izuzetno važno i vredno, tako da je ta tema donekle transformisana i ojačana čak i u svakodnevnom životu takvim iskustvima“.

Drugim rečima, vrhunska iskustva su trenuci transcendencije u kojima se osoba pojavljuje promenjena i transformisana.

Samoprihvatanje i demokratski pogled na svet

Samoostvareni ljudi prihvataju sebe i druge onakvima kakvi jesu. Oni imaju tendenciju da nemaju inhibiciju i sposobni su da uživaju u sebi i svom životu bez krivice.[3]

Prema tome samoostvareni ljudi ne samo da u potpunosti prihvataju sebe, oni takođe prihvataju druge ljude onakvima kakvi jesu. Drugi pojedinci se tretiraju isto bez obzira na poreklo, trenutni status ili druge socio-ekonomske i kulturne faktore.

Osećaj za realnost

Jedna glavna karakteristika samoostvarenih ljudi je osećaj za realnost.[4] Umesto da strahuju od stvari koje se razlikuju ili nepoznat, self-aktuelizovana pojedinac je u stanju da vidi život kako se odvija i logično i racionalno.

Jak osećaj lične etike i odgovornosti

Samoostvarene osobe često su motivisane jakim osećajem lične etike i odgovornosti.[5] One uživaju u primeni svojih veština rešavanja problema u stvarnim situacijama i vole da pomažu drugim ljudima da poboljšaju svoje živote.

Poštovanje sopstvene privatnosti i uživanje u samoći

Samoostvarene osobe cene svoju privatnost i uživaju u samoći. Iako takođe vole društvo drugih, odvajanje vremena za sebe ključno je za njihovo lično otkrivanje i kultivisanje njihovog individualnog potencijala.[6]

Filozofski smisao za humor

Samoostvareni pojedinci uglavnom imaju promišljen smisao za humor. Umeju da uživaju u humoru u situacijama i da se smeju sami sebi, ali ne ismevaju i ne šale se na račun tuđih osećanja.

Spontanost

Jedna od karakteristika samoostvarenih ljudi je sklonost da budu otvoreni, nekonvencionalni i spontani. 6 Ove osobe su u stanju da prate opšte prihvaćena društvena očekivanja, ali se pri tome ne osećaju ograničeni ovim normama u svojim mislima i ponašanju.[7]

Uživaju u putovanju, a ne samo u odredištu

Dok samoostvareni ljudi imaju konkretne ciljeve, oni stvari ne vide kao jednostavno sredstvo za postizanje cilja. Za njij je put ka postizanju cilja isto tako važan kao i želja za ostvarivanjem cilja.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „How Self-Actualized People Frequently Have Their Needs Met”. Verywell Mind (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-03. 
  2. ^ Carrano MA. Asleep in the Helix: Survival and the Science of Self-Realization. North Haven, CT: Avatar Paradigms; 2009:270.
  3. ^ Talevich, Jennifer R.; Read, Stephen J.; Walsh, David A.; Iyer, Ravi; Chopra, Gurveen (2017). „Toward a comprehensive taxonomy of human motives”. PLOS ONE. 12 (2): e0172279. Bibcode:2017PLoSO..1272279T. PMC 5322894Slobodan pristup. PMID 28231252. doi:10.1371/journal.pone.0172279Slobodan pristup. 
  4. ^ Söderhamn, Ulrika; Dale, Bjørg; Söderhamn, Olle (2013). „The meaning of actualization of self-care resources among a group of older home-dwelling people—A hermeneutic study”. International Journal of Qualitative Studies on Health and Well-Being. 8: 20592. PMC 3631604Slobodan pristup. PMID 23601788. doi:10.3402/qhw.v8i0.20592. 
  5. ^ Martela, Frank; Pessi, Anne B. (2018). „Significant Work is About Self-Realization and Broader Purpose: Defining the Key Dimensions of Meaningful Work”. Frontiers in Psychology. 9: 363. PMC 5879150Slobodan pristup. PMID 29632502. doi:10.3389/fpsyg.2018.00363Slobodan pristup. 
  6. ^ Andringa, Tjeerd C.; Van Den Bosch, Kirsten A.; Vlaskamp, Carla (2013). „Learning autonomy in two or three steps: Linking open-ended development, authority, and agency to motivation”. Frontiers in Psychology. 4: 766. PMC 3805057Slobodan pristup. PMID 24155734. doi:10.3389/fpsyg.2013.00766Slobodan pristup. 
  7. ^ Trull, T. J.; Widiger, T. A. (2013). „Dimensional models of personality: The five-factor model and the DSM-5”. Dialogues in Clinical Neuroscience. 15 (2): 135—146. PMC 3811085Slobodan pristup. PMID 24174888. doi:10.31887/DCNS.2013.15.2/ttrull. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]