Stojan Kovačević

Stojan Kovačević
Datum rođenja	1821
Mesto rođenja	Srđevići (Gacko)
Datum smrti	23. april 1911.(1911-04-23) (89/90 god.)
Mesto smrti	Nikšić, Kraljevina Crna Gora

Stojan Kovačević (Srđevići kod Gacka, Istočna Hercegovina, 1821 — Nikšić, 23. (10) april 1911) bio je srpski vojvoda, ustanik i hajdučki harambaša.

Biografija

Legendarni hercegovački junak i hajdučki harambaša. Odmetnuo se od turske vlasti polovinom XIX vijeka i hajdukovao zajedno sa svojim rođakom, harambašom Petkom Kovačevićem. Za čitavo vrijeme trajanja Vukalovićevog pokreta 1852-1863. hajdučke čete harambaša Stojana i Petka Kovačevića bile su jedine koje nisu prekidale četovanje i borbu s Turcima u Hercegovini. Za to vrijeme Stojan je imao brojne okršaje sa Turcima u Hercegovini, a jedno vrijeme boravio je sa svojom četom i u oblasti planine Romanije. Posebno se istakao u toku bitke na Grahovcu 1858. Petko i Stojan nisu prekinuli borbu ni kada je Luka Vukalović 1863. postigao sporazum sa Turcima i na taj način okončao ustanak u Hercegovini. Turci su ultimativno tražili od Crne Gore da se spriječe njihove akcije. Zbog toga su 1864. bili izdati Turcima u Nikšićkim Rudinama (Cerovac). Petko je tada sa porodicom zarobljen i sa sinovima odveden u tamnicu u Nikšić, a zatim u Mostar, gdje je i obješen na Maloj tepi 1865. Stojan je nastavio četovanje i pripremao Hercegovce na ustanak, a 1872. godine išao je u Beograd pokušavajući da obezbijedi pomoć i podršku srpske vlade za novi ustanak u Hercegovini. Ali, na povratku u Hercegovinu bio je ponovo na prevaru uhvaćen od strane povjerljivih ljudi knjaza Nikole i predat Turcima. Uspio je da pobjegne iz tamnice u Mostaru, ali mu je knjaz Nikola onemogućavao svaku akciju, da ne bi remetio odnose sa Turcima. Početkom ustanka 1875. godine, Stojan se sa svojom četom našao u prvim borbenim redovima i nije posustao sve do kraja ustanka, ističući se u mnogim bojevima protiv Turaka od Muratovice, preko Duge do Vučijeg dola, Ostroških greda, Nikšića i drugih velikih bojišta. Poslije Berlinskog kongresa i okupacije provincija Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske, Stojan nije priznao novog okupatora niti položio oružje, već je 1882. godine, pokrenuo Hercegovce na novi ustanak. Poslije završetka ustanka, Stojan se povukao u Crnu Goru i bio interniran u Podgorici, da bi se kasnije naselio u Nikšiću. Kada je 1908. godine Austrougarska izvršila aneksiju provincija Bosne i Hercegovine, tada 87-godišnji Stojan je, zajedno sa harambašom Perom Tunguzom, otišao na Cetinje, tražeći od knjaza saglasnost da podigne novi ustanak u Hercegovini. Umro je u dubokoj starosti u Nikšiću i sahranjen, po želji kralja Nikole, kraj nove crkve u Nikšiću. Sa druge strane crkve sahranjen je, takođe po Nikolinoj želji, veliki crnogorski junak Novak Ramov Jovović. Kralj Nikola je želio da ta crkva bude njegovo vječno prebivalište i da mu na taj način „vječnu stražu“ drže najbolji hercegovački i najbolji crnogorski junak.

Galerija: Stojan Kovačević

• 
  Opis ilustracije:
  Stojan Kovačević (1821—1911), hajdučki (gatački) harambaša (period: 1852-1882) – portret iz novosadskog lista „Orao“ iz 1876. godine.
• 
  Opis fotografije:
  Stojan Kovačević (1821—1911), srpski hajdučki harambaša (period: 1852-1882). Lokacija: Nikšić (1887).
• 
  Fotografija objavljena u časopisu Vardar 1912. godine.
• 
  Grobna ploča
• 
  Grob Stojana Kovačevića u sjevernom dijelu porte Saborne crkve u Nikšiću
• 
  Stojan Kovačević (1821-1911)

Aleksa Šantić mu je posvetio pjesmu pod nazivom Stojan Kovačević.