Sjeverni Epir

Sjeverni Epir
Βόρειος Ήπειρος
Sjeverni Epir; Βόρειος Ήπειρος
Istorijska oblast
	; Oblast Epir, koja se proteže duž Grčke i Albanije. Približan opseg Epira u antičkom dobu Grčka periferija Epir Približan opseg najveće koncentracije Grka u „Sjevernom Epiru”, početkom 20. vijeka Granice bivše „Autonomne Republike Sjeverni Epir”
Sadašnji status	Albanija
Najveći grad	Argirokastra
Drugi gradovi	Spisak Himara; Agija Saranda; Delvino;
Vremenska zona	CET (UTC+1)
• Leti (DST)	CEST (UTC+2)

Sjeverni Epir (grč. Βόρειος Ήπειρος, Vorios Ipiros; alb. Epiri i Veriut) termin je koja se odnosi na one dijelove istorijske oblasti Epir, koji su danas dio Albanije. Termin pretežno koriste Grci i podvezan je sa postojanjem značajnog udjela grčkog stanovništva u toj oblasti.^[2] Takođe, ima političku konotaciju zbog pretenzija na ovu teritoriju, na osnovu područja koje je kontrolisala Grčka, a koju su 1914. godine mjesni Grci proglašena nezavisnom državom protiveći se aneksiji novoosnovanoj Kneževini Albaniji.^[3] Termin većina Albanaca uglavnom odbacju zbog iredentističkog značenja.

Termin „Sjeverni Epir” je prvi put upotrebljen u zvaničnoj grčkoj prepisci 1886. godine, kako bi se opisali sjeverni dijelo Janjinskog vilajeta.^[4] Grci su počeli da ga koriste 1913. godine, nakon stvaranja albanske države poslije balkanskih ratova, u čiji su sastav ušle i teritorije koje su mnogi Grci smatrali geografski, istorijski, kulturološki i etnološki povezanim sa grčkom regijom Epir, još od antičkog doba.^[5] U proljeće 1914. godine, Autonomnu Republiku Sjeverni Epir su proglasili Grci sa tog podrčija, priznata je od albanske vlade, iako je bila kratkotrajna s obzirom da se Albanija urušila početkom Prvog svjetskog rata. Grčka je to područje držala od 1914. do 1916. i pokušala je, neuspješno, anektirati u martu 1916.^[5] Grčke snage su sa tog područja potiskle italijanske, koje su zauzele većinu Albanije.^[6] Na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. godine to područje je dodjeljeno Grčkoj, ali je ono predato Albaniji u novembru 1921. godine, nakon poraza Grčke u Grčko-turskom ratu.^[7] Nakon invazije Italije na Grčku sa teritorije Albanije 1940. godine i uspješnog grčkog protivnapada, grčka vojska je nakratko zauzela Sjeverni Epir na šest mjeseci, sve do njemačke invazije na Grčku 1941. godine.

Napetosti su ostale visoke tokom Hladnog rata, jer je grčka manjina bila izložena represivnim mjerama (zajedno sa ostatkom stanovništva u zemlji). Iako je Hodžin režim priznao grčku manjinu, ovo priznanje se odnosilo samo na „zvaničnu manjinsku oblast” koja se sastojala od 99 sela, izostavljajući važna grčka naselja, kao što je Himara. Ljudi izvan zvanične manjinske oblasti nisu se obrazovali na grčkom jeziku, koji je bio zabranjen u javnosti. Hodžin režim je promijenio etničku sliku područja tako što je preselio Grke koji su živjeli tamo i umjesto njih tu naselio Albance iz drugih dijelova zemlje. Odnosi su se počeli poboljšavati 1980-ih, nakon što je Grčka odustala od pretenzija na Sjeverni Epir i ukidanjem zvaničnog ratnog stanja između dvije zemlje.^[5] Poslije Hladnog rata odnosi su dalje napredovali, iako su opstale napetosti vezane za dostupnost obrazovanja na grčkom jeziku izvan zvanične manjinske oblasti, vlasničkih prava i povremenih nasilnih incidenata čija su meta bili pripadnici grčke zajednice.

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Soteriadis, George (1918). An Ethnological Map Illustrating Hellenism in the Balcan Peninsula and Asia Minor (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 12. 2019. Datoteka:Hellenism in the Near East 1918.jpg
^ Smith, Michael Llewellyn (1998). Ionian Vision: Greece in Asia Minor, 1919-1922 (na jeziku: engleski). Hurst. str. 36. ISBN 978-1-85065-368-4. Pristupljeno 6. 12. 2019. „...northern Epirus (now southern Albania) with its substantial Greek minority”
^ Pentzopoulos, Dimitri (2002). The Balkan Exchange of Minorities and Its Impact on Greece (na jeziku: engleski). Hurst. str. 28. ISBN 978-1-85065-702-6. Pristupljeno 6. 12. 2019. „Northern epirus is the southern part of Albania... The Christian Greeks revolted and formed a provisional and autonomous government.”
^ Σκουλίδας, Ηλίας (2001). „Οι σχέσεις Ελλήνων και Αλβανών κατά το 19ο αιώνα: πολιτικές επιδιώξεις και θεωρήσεις (1875 - 1897)” (na jeziku: grčki). Πανεπιστήμιο Ιωαννίνων. Σχολή Φιλοσοφική. Τμήμα Ιστορίας και Αρχαιολογίας. Τομέας Ιστορίας Νεώτερων χρόνων: 230. „χρησιμοποιεί τον όρο «Βόρειος Ήπειρος» ώστε να περιγράψει βόρειες περιοχές του βιλαετίου Ιωαννίνων, κυρίως του σαντζακίου Αργυροκάστρου, στις οποίες εκτεινόταν η δικαιοδοσία του. Είναι από τις πρώτες χρήσεις του όρου σε διπλωματικά έγγραφα.”
^ ^a ^b ^v King, Russell; Mai, Nicola; Schwandner-Sievers, Stephanie (2005). The New Albanian Migration (na jeziku: engleski). Sussex Academic Press. str. 66. ISBN 978-1-903900-78-9. Pristupljeno 6. 12. 2019. „This area called 'Northern Epirus' by many Greeks, is regarded as geographically, historically, ethnologically and culturally connected with the northern Greek territory of Epirus since antiquity... The term 'Northern Epirus' (which Albania rejects as irredentist) started to be used by Greece around 1913.”
^ Tucker, Spencer; Roberts, Priscilla Mary (2005). World War I: Encyclopedia (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. str. 77. ISBN 978-1-85109-420-2. Pristupljeno 6. 12. 2019.
^ Miller, William (1966). The Ottoman Empire and Its Successors, 1801-1927 (na jeziku: engleski). Taylor & Francis Group. str. 543—544. ISBN 978-0-7146-1974-3. Pristupljeno 6. 12. 2019.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak vezan za geografiju je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti.

[1] Soteriadis, George (1918). An Ethnological Map Illustrating Hellenism in the Balcan Peninsula and Asia Minor (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 12. 2019. Datoteka:Hellenism in the Near East 1918.jpg

[2] Smith, Michael Llewellyn (1998). Ionian Vision: Greece in Asia Minor, 1919-1922 (na jeziku: engleski). Hurst. str. 36. ISBN 978-1-85065-368-4. Pristupljeno 6. 12. 2019. „...northern Epirus (now southern Albania) with its substantial Greek minority”

[3] Pentzopoulos, Dimitri (2002). The Balkan Exchange of Minorities and Its Impact on Greece (na jeziku: engleski). Hurst. str. 28. ISBN 978-1-85065-702-6. Pristupljeno 6. 12. 2019. „Northern epirus is the southern part of Albania... The Christian Greeks revolted and formed a provisional and autonomous government.”

[4] Σκουλίδας, Ηλίας (2001). „Οι σχέσεις Ελλήνων και Αλβανών κατά το 19ο αιώνα: πολιτικές επιδιώξεις και θεωρήσεις (1875 - 1897)” (na jeziku: grčki). Πανεπιστήμιο Ιωαννίνων. Σχολή Φιλοσοφική. Τμήμα Ιστορίας και Αρχαιολογίας. Τομέας Ιστορίας Νεώτερων χρόνων: 230. „χρησιμοποιεί τον όρο «Βόρειος Ήπειρος» ώστε να περιγράψει βόρειες περιοχές του βιλαετίου Ιωαννίνων, κυρίως του σαντζακίου Αργυροκάστρου, στις οποίες εκτεινόταν η δικαιοδοσία του. Είναι από τις πρώτες χρήσεις του όρου σε διπλωματικά έγγραφα.”

[Konidaris-5] v King, Russell; Mai, Nicola; Schwandner-Sievers, Stephanie (2005). The New Albanian Migration (na jeziku: engleski). Sussex Academic Press. str. 66. ISBN 978-1-903900-78-9. Pristupljeno 6. 12. 2019. „This area called 'Northern Epirus' by many Greeks, is regarded as geographically, historically, ethnologically and culturally connected with the northern Greek territory of Epirus since antiquity... The term 'Northern Epirus' (which Albania rejects as irredentist) started to be used by Greece around 1913.”

[TuckerRoberts2005-6] Tucker, Spencer; Roberts, Priscilla Mary (2005). World War I: Encyclopedia (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. str. 77. ISBN 978-1-85109-420-2. Pristupljeno 6. 12. 2019.

[7] Miller, William (1966). The Ottoman Empire and Its Successors, 1801-1927 (na jeziku: engleski). Taylor & Francis Group. str. 543—544. ISBN 978-0-7146-1974-3. Pristupljeno 6. 12. 2019.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]