Topografsko-anatomska obeležja zuba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Svaki zub pokazuje tipična topografsko-anatomska obeležja, na osnovu kojih se precizno može utvditi njegova pripadnost odgovarajućem dentalnom luku i kvadrantu. Kada se posmatra izvan usta, svaki zub pokazuje četiri karakteristična znaka: znak ugla, luka, korena i nagiba krune. Međutim, kada se oni nalaze u ustima in situ, morfološke karakteristike (atributi) zuba su glavne smernice za njihovo međusobno raspoznavanje.

Znak ugla[uredi | uredi izvor]

Znak ugla se uočava kada se zub posmatra sa vestibularnog aspekta. Na spoju okluzalne ivice (kod prekutnjaka i kutnjaka), odnosno incizalne ivice (kod sekutića i očnjaka) i proksimalnih ivica vestibularne površine nalaze se dva ugla: mezijalni i distalni. Obično je mezijalni ugao oštriji od distalnog i tada zub pokazuje pravilan znak ugla. Ako je mezijalni ugao tuplji kaže se da zub ima obrnut znak ugla, a kada da su oba ugla jednaka zub ne pokazuje znak ugla (znak ugla je neutralan).

Većina zuba humane denticije pokazuje pravilan znak ugla, osim prvog gornjeg pretkutnjaka (kod koga je obrnut) i donjeg centralnog sekutića (koji ne pokazuje znak ugla). Na osnovu ovih pokazatelja moguće je razlikovati mezijalnu i distalnu površinu zuba i odrediti kojem kvadrantu (levom ili desnom) on pripada.

Znak luka[uredi | uredi izvor]

Posmatrano sa okluzalnog aspekta, može se uočiti da je kod većine zuba prelaz vestibularne u mezijalnu površinu krune zaobljeniji i kraći, nego prelaz u distalnu. To se označava kao pravilan znak luka. U slučaju da važi obrnut odnos, kaže se da zub ima obrnut ili nepravilan znak luka. Ako su oba prelaza približno istog konveksiteta i dužine, znak luka je neutralan.

Znak luka uvek prati znak ugla i stoga ima podjednaku važnost kod razlikovanja pojedinačnih zuba.

Znak korena[uredi | uredi izvor]

Kada se analiziraju iz vestibularnog ili oralnog aspekta, uočljivo je da se korenske grane retko pružaju pravo. Većina korenova je nagnuta distalno, tako da osa korena sa vertikalom gradi oštar ugao.

Distalni nagib korena uglavnom prati pravilan znak ugla i luka, ali između njih ne postoji povezanost. Npr. gornji prvi premolar uvek pokazuje obrnut znak ugla i luka, i distalni nagib korena. Osim toga, kod nekih zuba se sreće i različita inklinacija korenske grane i njegovog vrha (kao npr. kod gornjeg očnjaka ili prvog molara).

Nagib krune[uredi | uredi izvor]

Kod donjih bočnih zuba (pretkutnjaka i kutnjaka) uzdužna osovina krune i korena zaklapaju tup ugao. To se koristi za razlikovanje ovih zuba od njihovih antagonista.

Atributi humane denticije[uredi | uredi izvor]

Svaki zub ima izvesne atribute, odnosno morfološke karakteristike, na osnovu kojih ga je moguće razlikovati od ostalih zuba. Postoje četiri glavna i dva pomoćna atributa:

  • Atributi denticije se odnose na morfološke razlike pripadnika mlečne i stalne denticije.
  • Atributi klase označavaju razlike između članova četiri glavne klase zuba (sekutića, očnjaka, premolara i molara).
  • Atributi dentalnog luka predstavljaju razlike između članova iste klase u gornjoj i donjoj vilici.
  • Atributi tipa označavaju morfološke karakteristike pojedinačnih zuba u okvitu iste klase i istog dentalnog luka.
  • Atributi rase se odnose na morfološke razlike zuba kod pripadnika različitih rasa ljudi, i
  • Atributi vrste označavaju razlike u morfologiji denticija između pojedinih vrsta.

Vidi još[uredi | uredi izvor]