Faranska lavra
| Faranska lavra | |
|---|---|
 | |
| Osnovni podaci | |
| Jurisdikcija | RPZC |
| Osnivanje | 4. vijek |
| Osnivač | Hariton Ispovjednik |
| Mesto | Zapadna obala, dolina Vadi Kelt |
| Država |  Palestina |
Faranska lavra ( hebr. מנזר פרן je nekadašnji muški manastir Jerusalimske pravoslavne crkve, najstariji sačuvani u Palestini, koji je osnovao prepodobni Hariton Ispovjednik 330 -ih godina u pećini u koju su ga doveli razbojnici.
Nalazi se 10 km sevjeroistočno od Jerusalima u Judejskoj pustinji u dolini Nahal (En) Prat (engl. En Prat (En Fara) ), na arapskom Vadi Kelt (engl. Wadi Qelt ).
U XX vijeku ovdje je osnovan skit Svetog Haritona, koji je pod jurisdikcijom Ruske duhovne misije RPCZ.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Lavra je osnovana u blizini mjesta gdje je drevni Jerihonski put prelazio Kutilski potok i gdje je ležalo selo Faran. Lavra se nalazila u klisuri, u otvorima i pećinama smještenim u stranama na obije obale potoka.
Nekoliko godina po osnivanju manastira, Sveti Hariton je napustio Faransku lavru i povukao se u Fekojske klisure i na padini visoke gore postavio temelje nove – Sukijske lavre.[1] Međutim, prije smrti, prepodobni se vratio u Faransku lavru i ovdje je sahranjen.
Procvat lavre bio je u VI vijeku. U to vrijeme u manastiru je živio prepodobni Kozma otšelnik, čije je žitije uvršteno u Limonar – hagiografsko djelo grčkog monaha Jovana Mosha. [2]
U VIII vijeku lavra je još uvijek postojala: njeno ime se sreće ili u crkvenim letopisima, ili u poslanicama pojedinih episkopa i avva. Početkom IX vijeka, zbog sukoba između djece Haruna al-Rašida, lavru su napustili njeni žitelji.[3]
U XIX vijeku manastir je napušten i potpuno razrušen.[4]
U drugoj polovini XIX vijeka, starješina Ruske Duhovne Misije u Jerusalimu, arhimandrit Antonin (Kapustin) je nekoliko puta bezuspješno pokušavao da dobije Lavru u vlasništvo Ruske imperije. To je pošlo za rukom tek 1903. godine nastojatelju Atonske ruske obitelji Vozdviženja Časnog Krsta, jeroshimonahu Pantelejmonu.[5]
Nekoliko godina kasnije, požar je progutao skoro sve zgrade, tako da je samo djelimično bilo moguće obnoviti skitska zdanja. Obnovljeni skit sastojao se iz dvospratnog zdanja sa mnogo ćelija u podnožju litice. U samoj stijeni, visokoj oko 20 m, nalazi se pećinska crkva posvjećena Svetom Haritona.[4]
Poslednji atonski stanovnik ovog skita, o. Gerasim umro je 1960-ih godina. Nakon toga, skit je ostao pust, osim na nekoliko dana kada bi ga posjetili članovi Ruske Duhovne Misije RPCZ. Na dan prepodobnog Haritona, 28. septembra (po julijankom kalendaru, sveštenstvo Misije služi u skitu Božastvenu Liturgiju.[4]
Od 1997. godine do danas (2020. godine) u manastiru je stalno živio monah Hariton, koji je sam obnovio skit iz ruševina koje su posljedica Šestodnevnog rata.[6] [7]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Farska lavra – plan i presjek pećinske crkve -
Farska lavra – opšti plan
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Manastir Iskušenja Gospodnjeg
- Judejske planine
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Palestina pod vlastью hristianskih imperatorov. (326—636 gg.) Po Alьfonsu Kurэ. Izdanie redakcii «Russkogo palomnika». S. Peterburg. 1894 god / II. Poseщenie Palestinы Sv. Ravnoapostolьnoю cariceю Elenoю. 326—332 gg.”. Arhivirano iz originala 2014-06-26. g. Pristupljeno 2009-12-07.
- ^ „Žitie prepodobnogo Kosmы, skopca otšelьnika”. Arhivirano iz originala 2020-12-02. g. Pristupljeno 2017-05-13.
- ^ P. Sladkopevcev, «Drevnie palestinskie obiteli i proslavivšie ih sv. podvižniki», vыp. I, SPb., 1895
- ^ a b v „VERTOGRADъ-Inform № 5, 2000”. Arhivirano iz originala 2014-05-08. g. Pristupljeno 2015-07-26.
- ^ „U Prepodobnogo Haritona Ispovednika (Glava iz knigi P. Platonova. «Deti Izrailя na Svяtoй Zemle») // Žurnal «Pravoslavnый poklonnik na Svяtoй zemle». Osenь 2005 goda”. Arhivirano iz originala 2015-04-24. g. Pristupljeno 2009-12-07.
- ^ Faranskaя lavra-1[mrtva veza]Šablon:Nedostupnaя ssыlka
- ^ „Dnevnik palomnika.”. Arhivirano iz originala 2020-10-31. g. Pristupljeno 2021-01-24.