Hirotonija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Episkop Ilarion (Kapral) rukopolaže đakona u čin prezvitera

Hirotonija ili hirotonisanje je u pravoslavnim i katoličkim crkvama posvećenost osobe, obdarivši je blagodaću ispunjenim darovima Duha Svetoga, dajući moć (pravo) za vršenje Svetih tajni i obreda.[1]

Obredi i teologija hirotonije u svim istorijskim crkvama se neznatno razlikuju, dok se u protestantskim crkvama ovaj koncept apostolskog prejemstva i hirotonije smatra nebiblijskim i ima značajnu razliku od pravoslavne i katoličke.

U svim istorijskim crkvama samo episkop ima pravo da hirotoniše. Episkop, okružen sveštenicima, u prisustvu zajednice, polaže ruke (rukopoloženje ili rukopolaganje) na kandidata i daje mu ovlašćenje da vrši svešteničku službu. U pravoslavnoj crkvi, obično se koristi reč hirotonija kada neko postaje episkop a reč rukopoloženje kada neko postaje sveštenik.

Reference[uredi | uredi izvor]